Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Kontinuirani rast halal ekonomije

Kontinuirani rast halal ekonomije

Brazilski muslimani čine mali dio njegove populacije od 207 miliona ljudi, nešto više od 200.000, a zemlja je vodeći izvoznik halal govedine, industrije koja je u 2015. godini procjenjena na blizu 6 milijardi dolara. Slično tome, Novi Zeland je i vodeći izvoznik halal mesa, uprkos relativno malom muslimanskom stanovništvu, sa prodajom od 576 miliona dolara.

Kada je Kerim Ture napravio prvu narudžbu za tunike s dugim rukavima za muslimanke, proizvođači koji su ih proizvodili zahtijevali su isplatu unaprijed, očigledno uvjereni da će taj poduhvat propasti i da ih Ture neće moći platiti.

Turski privrednik je brzo dokazao da je njihov skepticizam neosnovan i ubrzo se vratio sa još narudžbi.

Danas web stranica Ture prodaje svoje proizvode i ima 100 miliona posjetitelja godišnje, kupce iz 120 zemalja i svi proizvođači vrlo rado rade s njima.

“Modanisa sada ima 300 dobavljača i 30 dizajnera, postala je platforma za stotine dobavljača iz cijelog svijeta koji žele prodavati proizvode na našim stranicama”, rekao je glasnogovornik kompanije za Al Jazeeru.

Međutim, Tureova priča nije samo o uspjehu jedne kompanije i njegovim vlastitim finansijskim dostignućima.

Ture je htio ponuditi muslimanskim ženama koje su odabrale usvajanje „skromnih“ islamskih pravila oblačenja, više opcija nego što im je tada bilo na raspolaganju i dati im sigurnost koja im je nedostajala u tom pogledu.

“Samo zato što su (muslimanke) htjele malo više pokriti, svijet ih je ignorirao i morale su nositi prilično monotonu odjeću”, rekao je Ture publici na TEDx razgovoru u Bugarskoj, dodajući: “Mislili smo da je to nepravedno. Odjeća je više od tkanine koju stavljate na svoje tijelo, to je više od toga, to je dio vašeg izraza i dio vašeg identiteta, to je nepravedno.”

Modanisa je jedan mali dio raznolikog i širećeg “halal” sektora, koji se prema istraživanju fondacije Thomson Reuters procjenjuje na 3,7 triliona dolara 2019. godine.

Kako ‘halal’ jednostavno znači ‘dozvoljeno’ na arapskom jeziku, termin se može primijeniti na bilo koji proizvod ili uslugu, koja ne krši islamske zakone i društvene norme.

Ono što razdvaja halal industrije od drugih je svjestan napor da se zadovolje zahtjevi muslimanskih potrošača.

Uključene industrije su tako raznolike, a tu spadaju i banke koje nude usluge koje izbjegavaju nagomilavanje interesa dok su  glavne industrije halal sektora – hrana, odjeća i turizam.

Ovaj trend je posebno uočljiv među muslimanskim zajednicama u zapadnim zemljama, kao što je Velika Britanija, gdje međunarodni brendovi kao što su KFC i Subway nude halal menije, trgovine odjećom kao što su H&M i Marks i Spencer prodaju odjeću namijenjenu muslimankama, supermarketi imaju halal hranu, dok banke nude islamske finansijske proizvode.

Dr Jamal Ahmed sa Univerziteta u Cardiffu objasnio je da je konzumacija “halal” proizvoda jednako podstaknuta pitanjima identiteta kroz posvećenost islamskim pravilima.

„Akademske studije su dosljedno izvještavale da se etničke manjine općenito, a posebno muslimani, osjećaju snažnije u svojim identitetima od ljudi koji su se vratili kući (njihove zemlje porijekla)“, rekao je Ahmed.

“Prema tome, muslimani traže identitetska sidra kada konstruiraju svoje ideje o sebi i daju izjavu o tome ko su. Konzumiranje halala, bilo hrane, odjeće, putovanja ili islamskih finansija, daje im osjećaj identiteta, ali i osjećaj stabilnosti i slobode od tjeskobe.”

Sajmovi halal ekonomije u Japanu i Turskoj poticale su vlade tih zemalja.

Godine 2013. bivši britanski premijer David Cameron rekao je da je London „jedna od najvećih prijestonica islamskih finansija“, te najavio prvu britansku vladinu obveznicu u skladu s islamskim zakonom, postajući prva nemuslimanska država koja će učiniti nešto tako.

Ne samo u finansijskoj industriji, zemlje koje nisu većinski muslimske preuzimaju vodeću ulogu u rastu halal sektora.

Brazilski muslimani čine mali dio njegove populacije od 207 miliona ljudi, nešto više od 200.000, a zemlja je vodeći izvoznik halal govedine, industrije koja je u 2015. godini procjenjena na blizu 6 milijardi dolara.

Slično tome, Novi Zeland je i vodeći izvoznik halal mesa, uprkos relativno malom muslimanskom stanovništvu, sa prodajom od 576 miliona dolara.

Abdul Azim Ahmed, istraživač savremene religije, izjavio je za Al Jazeeru da, iako je rast u halal sektoru dao pristupačne alternative muslimanskom stanovništvu, postojala je i opasnost da se “jednostavno reducira muslimanska etika na potrošački izbor”.

Ahmed je objasnio da je stavljanje prevelikog naglaska na potrošački segment halal proizvoda, skrenulo pažnju sa šireg pitanja da li su aspekti kao što su proizvodni procesi ili tretman radnika u skladu sa islamskom etikom.

“Veća dostupnost halal mesa je svakako dobra stvar u demokratizaciji hrane, ali još uvijek se postavlja pitanje da li klanje životinja na industrijskom nivou udovoljava duhu islamske etike.”

“Drugi primjer, Nike ‘Pro-Hijab’ je izabran kao jedan od najboljih časopisa Time Magazina. Nike Pro Hidžab je imao negativan uticaj na živote muslimanskih žena, a optužbe za zloupotrebu prava radnika koje još uvijek okružuju njegove brojne fabrike, ispravno je pitati se kakvi su “islamski” etički proizvodi koji se nameću muslimanima.

“Vjerujem da istinski islamski pristup poslovanju, proizvodnji i očuvanju zahtijeva fundamentalno radikalniji pristup koji uključuje vlade i transnacionalne organizacije, i da to neće biti postignuto promjenom u praksi potrošača.”

Piše: Shafik Mandhai & Ayseba Umutlu

Izvor: Al Jazeera

Prijevod i obrada: Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top