Sreća – tajna koja stanuje u duši

Šta je sreća?

Koliko često govorimo o sreći, a koliko rijetko uspijevamo dokučiti njenu pravu suštinu!

To je cilj kojem teži svaki čovjek, ali kada zavirimo u ljudska srca, vidimo da je sreća često poput nedostižne sjenke ili fatamorgane koja svjetluca u daljini. Što joj se čovjek više približava, to mu se čini da mu izmiče iz ruku poput vode koja curi kroz prste.

Još od početka ljudske historije čovjek traga za njenom tajnom i pokušava dostići njenu zvijezdu na horizontu. Nema čovjeka koji ne želi biti sretan.

Šta su rekli o sreći?

Sreća se često definiše kao osjećaj radosti i uživanja u sadašnjem trenutku, stanje u kojem čovjek svoj život smatra ispunjenim stabilnošću, spokojem i udaljenim od poteškoća, boli i životnih pritisaka. Takvo stanje u njemu budi nadu i osjećaj boljeg života.

Međutim, takvu definiciju nije moguće u potpunosti prihvatiti, jer život bez poteškoća nije u skladu sa prirodom ovog svijeta.

Književnica Vedždan Štejvi kaže:

“Sreća je zajednički cilj svih ljudi i osnovna potreba oko koje nema razilaženja. Ali zašto je ne dosegnu svi, uprkos svom trudu i nastojanju? Tajna se krije u pogrešnom razumijevanju prave sreće. Kada čovjek sreću veže za prolazne stvari, osjećaj sreće nestaje čim nestane ono što ga je izazvalo. Neki svoju sreću vide u novcu koji skupljaju, drugi u životnom partneru, treći u položaju koji postignu ili zemlji koju posjete. Ali novac nestaje, ljudi se mijenjaju, položaji prolaze, a svaka zemlja ponekad postane teška svojim stanovnicima. Pa gdje je onda prava sreća? Da li ona zaista postoji ili je samo mašta?”

Mudraci i filozofi

Ljudi su kroz historiju pitali mudrace o sreći, a njihovi odgovori bili su različiti poput izlaska sunca u različitim godišnjim dobima.

Neki su napisali čitave knjige o sreći, a zanimljivo je da su govor o sreći započinjali govorom o nesreći, smatrajući da je poznavanje nesreće put ka sreći.

Neki su tvrdili da je put do sreće u izbjegavanju svega što čovjeku kvari život. Ali ko može potpuno izbjeći nepravdu koja se ukorijenila u ljudskim dušama? Ili licemjerstvo koje je postalo navika? Ili laž koja je postala jezik našeg vremena?

Filozofi su zatim govorili da sreća nije nešto što se može vidjeti očima, čuti ušima, osjetiti mirisom cvijeća ili dodirnuti u sjaju zlata. Ona je značenje koje nadilazi čula i dopire do duše.

Neki su dodali da je sreća duhovna aktivnost koja donosi plod tek kada se pretvori u vrlinu i uzdizanje prema dobru. Kao da žele reći da nema istinske sreće bez čovjeka koji se udaljava od niskosti i svoj život pretvara u put prema plemenitosti.

Da li je sreća u osami?

Neki su smatrali da se sreća postiže povlačenjem od ljudi i osamom.

Ali da li je osama dovoljna da čovjeka učini sretnim?

Da li je sretan onaj koji se zatvori u visoku kulu i izdaleka posmatra živote drugih?

Sreća sigurno nije u tome da čovjek podigne glavu prema nebu i okrene leđa ljudima. Naprotiv, ona je u tome da bude među njima, da dijeli njihove brige i radosti, te da ih svojim djelima prije nego riječima vodi prema dobru.

Kako i ne bi bilo tako kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

“Vjernik koji se druži s ljudima i strpljivo podnosi njihove neugodnosti bolji je od vjernika koji se ne druži s ljudima i ne podnosi njihove neugodnosti.”
(Ahmed)

Osloboditi dušu

Kada govorimo o sreći, posebno privlači pažnju hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

Svi ljudi nekud porane i trguju svojom dušom, pa je oslobode ili upropaste. (Muslim)

Kao da nam hadis poručuje da sreća počinje onda kada čovjek oslobodi svoju dušu od robovanja strastima, očaja i unutrašnjih nemira.

Čovjek tada plovi kroz uzburkano more života. Nekada se prilagođava valovima, nekada se bori protiv oluje, ali nikada ne gubi pravac svoje duše niti prodaje vlastite vrijednosti.

Tajna ljudske sreće

Razlika između čovjeka i životinje nije samo u osjetilima ili nagonima. Razlika je u toj duhovnoj iskri koja postoji u čovjeku.

Kada se duša uzdigne vrlinom, kada strpljivo podnosi teškoće i ustraje u dobru, tada se sreća nastanjuje u srcu kao što se svjetlost nastanjuje u zori.

To nije nedostižan ideal, nego stvarnost koju čovjek može živjeti.

Sreća kao način života

Na kraju, sreća nije nagrada koja nas čeka na cilju niti poklon koji dolazi bez truda.

Sreća je umijeće življenja.

Ona je navika duše koja se sadi vjerom, zalijeva strpljenjem i donosi plodove kroz vrlinu.

Ko nauči tako živjeti, bit će slobodan i kada je sputan, bogat i kada nema mnogo imetka, sretan i kada ga okružuju životne teškoće.

Najveći izvor sreće

Istina oko koje nema spora jeste da je najveći izvor sreće vjera u Allaha, kretanje putem pokornosti Njemu i iskreno nastojanje da se čovjek približi svom Gospodaru.

Uzvišeni Allah kaže:

“Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (En-Nahl, 97)

A pjesnik je lijepo rekao:

Ne vidim da je sreća u gomilanju imetka,
već je bogobojazan čovjek istinski sretan.

Bogobojaznost je najbolja opskrba za put,
a kod Allaha za bogobojazne ima još više.

Izvor: islamweb.net

Prijevod i obrada: akos.ba