Čudak

Rijedak sam primjerak,

malo je ovakvih čađem obojenih,

a vrvi svijet, drugačiji su uzorak,

čudom začuđenih.

Malko je lice jarko,

al’ meščini isto izgledam,

sa treperavim žmarkom

pun sam nekih pogleda.

Ukorak sa vremenom,

sa visinama se kosim

i gospodom otmjenom,

jedva glavu nosim.

Uzalud se približavam,

nudeć pitke vode,

zabezeknuti se zgražava

i vrelim mačem bode.

Ja opet plovim svečano,

uvijek dobre volje,

uzdam se u obećano

da sigurno biće bolje.

Piše: Nihad Kurtić

Akos.ba