Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "poezija"

Srebrenički juli

Mjesec je to sedmi po redu, vedar i sunčan, obično bude. Ko djetetu juli je miris'o po medu, a danas gorčina i misli lude. Kad juli dođe čuje se jecaj, srebreničkih majki i naših sestara. Tupi odjekuje muškaraca vapaj, četnička ruka mladiće udara. Krivi smo bili što nismo ko oni, što islam srca ispuni naša. Ispolji se tuga u cijeloj

Poezija: Petak

Najbolji dan u sedmici je petak, u njemu se desio početak, u njemu će se desiti i kraj, petkom čovjek dobije poseban sjaj.   U njemu je stvoren prvi čovjek, Adem se zvao, kao što znate, a na Muhameda a.s., posljednjeg Božijeg poslanika, svakoga petka donosite salavate.   Petkom imate jednu molitvu važnu, džuma-namaz, tako se zove, otiđite u džamiju po poruku

Safvet-beg Bašagić: “Na Bajram”

  Velik si, Bože, Tvoja veličina je neizmjerna, pram njoj je ništa svesioni svijet. Vječan si, Bože! A sva su druga stvorenja pram vječnosti Tvojoj truhla snijet. Moćan si, Bože, moć Ti je bezgranična, sve pred njom pada u slabi prah. Strašan si, Bože! Sve živo pred Tobom strepi i strepnju svoju zove: Božji strah. Divan si, Bože! Tvoja divota je zagonetna, uz poj slavuja

Ramazan: Čekam… Kada će više, hoćel’?

Čekam... Kada će više, hoćel’? Trema puca, srce kuca, probi grudi, hoće iskočit’.   Čekam... Pitam se doći možel’? Mislim se, samo da zakuca, prvi ću mu u susret pristočit’.   Čekam... Možda ne čujem, zovel’? Samo što čas ne odkuca, sav lepršim, od zemlje ću odskočit’.   Čekam... Gledam kroz prozor, idel’? Akšam je, valjda će sad da pokuca, pripremio sam mu počinak gdje će zanoćit’.   Dočekah! Koliko te

Hoću sa Tobom

allah

Da napravim korak jedan, okom nebo da pogledam, i sve po danu i sve po noću, ja sve sa Tobom hoću.   Da cvrkute ptica slušam, vjetar blagi dok pjevuša, i kad’ šutim i kad’ velim, ja sve sa Tobom želim.   Kad’ sreća kule stvara, i kad’ tuga srce para, i kad’ plaćem i kad’ se veselim, ja sve sa Tobom dijelim.   Kad’

Dan istine

Kada se smrkne početak nastane, sve dunjaluka što imaš nestane. Neko zrno, neko puno sevapa ponese, neko sporo, a neko ih brzo prenese.   Niko za nikog, a tvoj ti tu, ostaješ sam sa žuljevima ako ih imaš. Voda i guši se neko, a neko je spašen u hladu.   Svi su tu, a sam si. Strah

Dunya i insan

Dunya i Insan   U zoru kad se oci bude Prije sunca dusa sija U zoru dok nebesa rude Plemenitom srcu opsesija   Blazen zivot dusi svakoj Sto rudnom zorom Bogu hrli Dunjalucki trazec spokoj Dobrocinstvom ahiret obgrli   Dever dunya insanu Kad Boga da u zaborav Pa mu tmurna jutra granu I sejtanluk u krhku narav   Vapaj srca pustih grudi Osjecaj da nesto fali Pa bahato srlja,

Ozari sine lice svoje

Ozari sine lice svoje Zijaretom Rabba svoga Obveseli srce moje Čvrstom vjerom u Jedinoga   Kud god ideš svjesno kroči Allah vidi ko šta skriva Nad Njim nema veće moći On ne spi i ne sniva   Ovaj dunja sine moj Vodi u nespokoj Medan li je njegov poj Džennetskog naličja kroj   Od Rabba svog ti vazda moli Za čestit dan i blagu noć Ta On

Bijeli puti

Bijeli puti ukazuju se insanu koji žudi Hajrati mu svijetle put noću Dok zora ne počne da rudi Sve biva Allahovom milošću   Kada jednom koraciš na bijeli put Ne pogledaj u tamu Sami je tamo behut Ne vraćaj se haramu   Niko sretan ne imade tamo Srca ne trepere, ne znaju slast Do jadik i žal samo Tamo je korov, šejtanova oblast   Bij

Top