Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "poezija" (Page 2)

Ozari sine lice svoje

Ozari sine lice svoje Zijaretom Rabba svoga Obveseli srce moje Čvrstom vjerom u Jedinoga   Kud god ideš svjesno kroči Allah vidi ko šta skriva Nad Njim nema veće moći On ne spi i ne sniva   Ovaj dunja sine moj Vodi u nespokoj Medan li je njegov poj Džennetskog naličja kroj   Od Rabba svog ti vazda moli Za čestit dan i blagu noć Ta On

Bijeli puti

Bijeli puti ukazuju se insanu koji žudi Hajrati mu svijetle put noću Dok zora ne počne da rudi Sve biva Allahovom milošću   Kada jednom koraciš na bijeli put Ne pogledaj u tamu Sami je tamo behut Ne vraćaj se haramu   Niko sretan ne imade tamo Srca ne trepere, ne znaju slast Do jadik i žal samo Tamo je korov, šejtanova oblast   Bij

Ja ti volim onog ko mi Bosnu voli

/ IMA JEDNA ZEMLJA / Ima jedna zemlja, ljepša je od svih, To je ova zemlja u kojoj se rodih, Puna plodnih livada, šumaraka i rijeka, Dođi dobri čovječe, na te Bosna čeka.   Od vremena Bogumila do današnjih dana Mnogi su joj nanijeli bezbroj teških rana. Al' je nisu porazili, ostala je jaka, Ponos svojih Bosanaca, odvažnih junaka.   Ima

Dragi Bože, čuvaj Bosnu i narode njene

Musliman je naučen da domovinu svoju voli, i za sve njene stanovnike da se Bogu dragom moli.   Musliman je naučen Na red i disciplinu, Da urednom i čistom Drži svoju domovinu.   Zato i ja na svoju Bosnu Sa ljubavlju gledam, Da joj ugled naruše To neću i ne dam.   Nek je za živjet Bosna čista I zdrava sredina, Čistoća je po islamu Istinska vrlina.   Ne dam

Aleksa Šantić: “Ostajte ovdje” – pjesma posvećena Bošnjacima

Hercegovac, Srbin, Mostarac — sve je to bio Aleksa Šantić. Naposlijetku, to nije ni bitno, jer Šantić je svojim stvaralaštvom ostavio traga u  bosanskohercegovačkoj, odnosno srpskoj književnosti. Šantić je u časopisu "Zora" čiji je bio suosnivač objavio pjesmu posvećenu Bošnjacima, koji su masovno napuštali Bosnu i Hercegovinu dolaskom Austro-Ugarske i

Iz poezije Azemine Krehić – Halilović: Poziv k sebi

emocije

PRIZIV K SEBI Stojiš na ruševinama sebe i gledaš u njegove daleke oči! On raste. Na tvojim ruševinama sebe gradi. Ne reče li već neko da je Knjiga jasna, i da je ona pravi put? Ne reče li i da u Knjizi Ljubavi šejtan nema svoje riječi, i da bit će ona milosna prema svome usamljeniku?! A tebe potresa teška osama! Teţa

Zukine karikature u okviru 57. ‘Sarajevskih dana poezije’

sarajevski dani poezije

Međunarodna književna manifestacija 'Sarajevski dani poezije' je započela svoje postojanje 1962. godine, a učešće i uključivanje autora, ne samo iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja nego i iz zemalja širom svijeta je dokaz međunarodnog značaja ovog višednevnog događaja. Cilj ove manifestacije je očuvanje i unaprjeđenje književnoestetskih i književnoetičkih standarda pisane

Iz poezije Azemine Krehić – Halilović: Arheološki vodič kroz sjećanja

ARHEOLOŠKI VODIČ KROZ SJEĆANJA Tegobnog bosanskog proljeća 1976. na obali Bosne Kada ni rođen nisam bio Vidio sam kako se alkatmeri* povijaju i kako je jecajući u dlanove zario lice Mehmed Ibrahimov Stari Ibrahim decenijama u berzahu* čeka proţivljenja Dok Mehmed čeka smrt da u mezaru, u tabhanskom sokaku osjeti miris, i čvrstinu korijenja čula i melekše* Tegobnog

Izbor iz poezije Azemine Krehić – Halilović: Rušenje pjesme

Pogledao sam u unutrašnjost svog vriska, potaknut izgladnjelom bjelinom papira. Ali, nisam znao u šta trebam gledati...   Prestao sam odavno stihove pisati, Jer zidovi mojih pjesama su postajali sve slabijim, I nisu mogli mnogo podnijeti.   Nekoć je bilo lahko ono što sada teretom uzdiše.   Opijena dotaknutim samoćama – mastila su otvrdla a pera su se slomila...   U temelje se

Pjesma o srednjovjekovnoj Bosni Aleksandra Sergejevića Puškina

Aleksandar Seregejevič Puškin (1799-1837.) napisao je pjesmu “Kraljevo priviđanje”, koja govori o jednoj historijskoj epizodi iz srednjovjekovne Bosne.   Kralj korača krupnim koracima, gore-dole odajama dvora, Čeljad spava samo kralj ne spava, Sultan silnu podigao vojsku, Prijeti kralju da odsječe glavu, I u Stambol da je šalje jadnu. Kraj prozora on zasataje često: Nećel čuti nekakvoga šuma? Čuje, kako

Top