Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "poezija" (Page 3)

Iz poezije Azemine Krehić – Halilović: Poziv k sebi

emocije

PRIZIV K SEBI Stojiš na ruševinama sebe i gledaš u njegove daleke oči! On raste. Na tvojim ruševinama sebe gradi. Ne reče li već neko da je Knjiga jasna, i da je ona pravi put? Ne reče li i da u Knjizi Ljubavi šejtan nema svoje riječi, i da bit će ona milosna prema svome usamljeniku?! A tebe potresa teška osama! Teţa

Zukine karikature u okviru 57. ‘Sarajevskih dana poezije’

sarajevski dani poezije

Međunarodna književna manifestacija 'Sarajevski dani poezije' je započela svoje postojanje 1962. godine, a učešće i uključivanje autora, ne samo iz Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja nego i iz zemalja širom svijeta je dokaz međunarodnog značaja ovog višednevnog događaja. Cilj ove manifestacije je očuvanje i unaprjeđenje književnoestetskih i književnoetičkih standarda pisane

Iz poezije Azemine Krehić – Halilović: Arheološki vodič kroz sjećanja

ARHEOLOŠKI VODIČ KROZ SJEĆANJA Tegobnog bosanskog proljeća 1976. na obali Bosne Kada ni rođen nisam bio Vidio sam kako se alkatmeri* povijaju i kako je jecajući u dlanove zario lice Mehmed Ibrahimov Stari Ibrahim decenijama u berzahu* čeka proţivljenja Dok Mehmed čeka smrt da u mezaru, u tabhanskom sokaku osjeti miris, i čvrstinu korijenja čula i melekše* Tegobnog

Izbor iz poezije Azemine Krehić – Halilović: Rušenje pjesme

Pogledao sam u unutrašnjost svog vriska, potaknut izgladnjelom bjelinom papira. Ali, nisam znao u šta trebam gledati...   Prestao sam odavno stihove pisati, Jer zidovi mojih pjesama su postajali sve slabijim, I nisu mogli mnogo podnijeti.   Nekoć je bilo lahko ono što sada teretom uzdiše.   Opijena dotaknutim samoćama – mastila su otvrdla a pera su se slomila...   U temelje se

Pjesma o srednjovjekovnoj Bosni Aleksandra Sergejevića Puškina

Aleksandar Seregejevič Puškin (1799-1837.) napisao je pjesmu “Kraljevo priviđanje”, koja govori o jednoj historijskoj epizodi iz srednjovjekovne Bosne.   Kralj korača krupnim koracima, gore-dole odajama dvora, Čeljad spava samo kralj ne spava, Sultan silnu podigao vojsku, Prijeti kralju da odsječe glavu, I u Stambol da je šalje jadnu. Kraj prozora on zasataje često: Nećel čuti nekakvoga šuma? Čuje, kako

Kako je govorio Mustafa

Dubina je mir; kazivao je. Prolazimo jedni pored drugih i na površini se ogledamo, a samo rijetki... samo rijetki u dubinama...   Dubina je mir. A mir je tačka kretanja.   Ako bi cijelu zemaljsku kuglu obišao a dubinu nemaš, a dubinu nemaš, ti zapravo ni korak nisi načinio. Piše: Azemina Krehić - Halilović  Azemina Krehić - Halilović rođena 1992. godine u Metkoviću (Hrvatska). Dobitnica

Iz poezije Hamze Hume: O bistri jesenji dani

Akvarel O bistri jesenji dani, Odozgo sa svijetlih palata Osmijeh me vaš mami, O bistri jesenji dani! Naš grad je zreo akvarel Pun plavih, zlatnih boja. Pralja je majka moja, A ja s pločnika deran Bos ulicom pjevam: O bistri jesenji dani, Na svemu vaš zlatni osmijeh titra: Na prozorskim oknima Skrivenim u granju, Na zastavicama auta hitra, Na licima što blenu u vrevu danju, Na

Izbor iz poezije Mustafe Širbića: Traganja

Traganja Kad najviše trebadoh majku i oca, oni su odlazili na posao i nemoćni u ruke mi davali igračku. Kada kasnije bijah žedan znanja, kao na suđenju ocjene su davali i time nas davili. Ponekad bih tražio malo pažnje, s nekim progovoriti, kud su samo svi nestajali, kuda bježali. Nađoh tako druga, što nije loše, u knjizi. Kasnije

Fejzo Softa: Ašiklijski elif ba

Elif Elif eldi, nijjet geldi primakni se, dušo, meni da ja kažem elif tebi: Ti si tanka elif motka, tu je osnov, tu je potka Be Be je mjesec, pod njim nokta: ti si mjesec, ja sam nokta. Mjesec nokta obasjava nokta mjesec zagrijava. Ovo dvoje be je tvoje. Te Te tebi je ime Fate, u tebe su prsi zlatne: prsi tvoje-te je moje. Da ih

Top