Vi ste ovdje
Home > Posts tagged "poezija" (Page 4)

Savjeti Ibn Halduna pjesnicima: Najbolja inspiracija je u zoru

“Često se kaže da je jedan od uvjeta za stvaranje poezije da se zaboravi ono što je zapamćeno, tako da ti izvanjski efekti budu izbrisani iz pamćenja. Oni, naime, onemogućavaju upotrebu pjesničke sposobnosti. Tek nakon što duša bude pod utjecajem tih stihova, pa ih zaboravi, u njoj se ureže pjesnički model

Iz poezije Abdulaha Sidrana: Moja draga učini

Moja draga učini da mi mirišu jutarnji peškiri. Skinuo sam s lica suho lišće spavanja i snova. U novi dan kao novorođenče ulazim. Pogledujem uokolo, tražim čemu ću se osmjehnuti. Ovaj žuti kredenac? Moja ga je ruka, u Goraždu, crtala i krojila. Eno, svojim staklenim prozorčićima, i on se meni osmjehuje! I kazuje, nemuštim svojim jezikom: Hvala ti

Izbor iz poezije Mustafe Širbića: Ružina stabljika

Ružina stabljika Bi jednom ružina stabljika, i bi pažljivo zasađena, te se žile njene pružiše duboko u zemlju. Zemlja sama bi dugo pripremana, da taj korijen primi, taj korijen je bio Ibrahim a.s. Kako je izrastala stabljika bi njegovana da se ne razvija u ne željenom pravcu, u pravcu koji Gospodar nije želio. Pripremana zemlja, dubok korijen, te brižljiva njega učiniše da, drvo

Poezija: ‘SREBRENICA, RANA NEPREBOLNA’

Pred nama je još jedan 11. juli. od onog strašnog dana kada je počinjen stravičan zločin, što ga genocidom zovu. Od onog dana kada su zauvijek prekinuti nevini životi puni snova i neostvarenih želja.I opet Srebrenica progovara! I svjedoči, svojim mrtvim i nijemim svjedocima, mezarima bošnjačkim. I progovara krvlju nevinog

Abdulah Sidran: Pjesma o Srebrenici

Ovo nije obična pjesma. Ovo nije poezija od koje će vam se probuditi leptirići u stomaku, a u glavi biti proljeće. Udahnite duboko, jer ovo pred vama je komad historije koji nikada, ali nikada neće biti izbrisan! Pjesma o Srebrenici Bolje da je nema Nego da je ima Ovakve Kakva danas jeste Naša Srebrenica. Ni mrtvo ni

Juli, jedanaest(i)

Kamene suze na bašluk Padaju Busenje prekriva tabut Sinovljem dolasku se majka ne nada Davno je krenuo na put. U koloni dugoj zelenih Mnogo Mantija, mejjita huk Srebrenica 11. juli Plač, tugoban zvuk. U koloni redom: Tek zaručena djevojka, Nerođeno dijete i mlad Dječarac od tek nekolko ljeta Bašluk mu praviće hlad. O sveta harmonijo o nebesa Olovna nad Potočarima O tamna zemljo moj jad Majke Srebreničke ne može

Traganje

Odvojiti se od sebe, Poteći Različitim rijekama što vode Jednom Ušću Ljepote. Poteći. U kapi vode se pretočiti I poteći. Kamen oblikovati i biti Strpljiv, Treba vremena da se od grubog Blago i nježno isteše. Pretočiti se u Kapi rose I umiti bijele planinske krinove. Biti upijen u bijele latice, Sjediniti se s bjelinom, Obaviti se laticama nevinosti. Pretočiti se u Uzrok osmijeha nekoh djeteta. U snove se pretočiti I pritajiti

O dobrobiti

Dvadeset prvi vijek je nove ere A krv lipti na Istoku. Rijeka krvi i suza što teče sa Istoka Toliko je nabujala da bi mogla Potopiti cijelu planetu. I ne znam kako još uvijek nije. Pred očima cijelog svijeta vrši se Etničko čišćenje Rohinja. U Indiji prodaju djecu Kao da prodaju jabuke na pijaci... Pomislih: Nestalo je na svijetu dobrote. I

Top