Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Vijesti iz zemlje > Ajdin Okić: Prvi hafiz iz Kozarca

Ajdin Okić: Prvi hafiz iz Kozarca

Hafiz Ajdin Okić sin je Jasmina i Emsude iz Kozarca. Rođen je 09. juna 2000. godine u Bihaću. Osnovnu školu završio je u Kozarcu, a mektepsku nastavu u Kamičanima kod Kozarca. Trenutno je učenik završnog-četvrtog razreda medrese „Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu. Hifz je počeo učiti sredinom drugog razreda medrese, a zvanično ga završio 05. decembra 2018. godine. Tada je s uspjehom okončao svoje polaganje hifza pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu.

U memorisanju Kur'ana osjećao sam zadovoljstvo i nalazio snagu s kojom sam, hvala Bogu, došao do cilja“, kazao je hafiz Okić.

 Dragi hafize, postao si „čuvar Božije knjige“. Je li to tvoj največi uspjeh u životu, bilo da život posmatraš kroz prošlost ili budućnost?

Hafiz Okić:Hvala Allahu, dž.š., hifz smatram svojim najvećim životnim ostvarenjem. U vjeri islamu, kod Allaha, dž.š., i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, posebno mjesto i stepene imaće hafizi Kur'an-i Kerima. Hifz će mi biti, ako Bog da, trajni podstrek da se trudim u životu i da ga proživim u Allahovom zadovoljstvu.

Kada se u tebi javila prva pomisao i želja da počneš učiti hifz

Hafiz Okić: U meni se prva želja za učenjem hifza javila davno. Međutim, ta želja je u meni „mirovala“ sve dok nisam pošao u II razred Medrese kada sam naučio nekoliko stranica sure El-Bekare. To je bio moj konkretniji iskorak i značajnija priprema da stvarno krenem.

Kada si se odlučivao da počneš sa hifzom da li je bilo kolebanja i pitanja da li ćeš moći ostvariti taj cilj?

Hafiz Okić: Na početku sam odlučio da svaki dan učim Kur'an napamet i hvala Bogu dobro je išlo. Svaki novi ajet, nova naučena stranica, povećevali su moju želju za učenjem Kur'ana. Nisam se kolebao jer sam osjećao da imam snage da učim. Kada sam vidio da mi je to lagahno i da to mogu donio sam čvrstu odluku da neću prestati dok ne završim.

Kako je bilo na početku i ko ti je posebno pomagao tokom hifza?

Hafiz Okić: Na početku je bilo najteže, učio sam bez ičije pomoći tako što sam se preslušavao preko telefona, a poslije sam krenuo ućiti kod profesora Kudića, mog muhaffiza, koji mi je najviše pomogao.

Koliko ti je značila podrška muhaffiza, ujedno nastavnog profesora Mehmed ef. Kudića? 

Hafiz Okić: Puno mi je značilo njegovo prisustvo, briga i savjetovanje. Njegova blagost i želja da, uz Božiju pomoć, uspijemo nisu mi dali da stanem. Ja ako bih i htjeo stati on me opominjao i „vukao“ naprijed. Uvijek je lakše učiti kada imaš nekoga da te podstiče, hrabri i podržava.

Da li je bilo teško uz redovne školske obaveze učiti Kur'an, a.š., napamet i koliko si vremena dnevno posvećivao nastavi, a koliko hifzu?

Hafiz Okić: Školske obaveze nisu mi predstavljale teškoće, jer ko uči hifz i u školi postiže dobar rezultat. Hifzu sam se posvećivao onoliko koliko je bilo potrebno, ispočetka više, a poslije manje. Za nastavu sam ostavljao vremena toliko da bih bio među boljim u svom razredu.

Tokom učenja hifza da li su Medresa i učenici imali razumijevanja prema tebi i tvom zadatku?

Hafiz Okić: Medresa, učenici, posebno razredne kolege, imali su razumijevanja, posebno mi je pomagao moj prijatelj iz razreda hfz. Hamza Kanurić koji me je nekada preslušavao i prenosio mi neka svoja iskustva.

Koliko si učio hifz i da li je bilo situacija kada si pomišljao da odustaneš?

Hafiz Okić: Hifz sam učio 17 mjecesi. U početku je bilo manjih dilema, ali kad sam se navikao na hifz nisam ga mogao prekinuti pa sve da sam i htjeo. U memorisanju Kur'ana osjećao sam zadovoljstvo i nalazio snagu s kojom sam, hvala Bogu, došao do cilja.

Zna se da nije lahko steći titulu hafiza, ali se isto zna da je hifz teško očuvati. Šta je po tvom mišljenju teže?

Hafiz Okić: Po mom mišljenju teže je steći titulu hafiza jer su potrebni rad, trud i volja, a svako ko je svjestan tog zvanja, ali i značenja hifza trudit će se i maksimalno nastojati da redovno obnavlja naučeno. Uostalom, hifz traži odricanje i otud velike počasti hafizima kod Allaha, dž.š.

Kome si sve zahvalan što si danas hafiz Kur'ana?

Hafiz Okić: Prije svega zahvalan sam Milostivom Allahu, svojim roditeljima, cijenjenom muallimu Amir ef. Mahiću, dragom muhaffizu Mehmed ef. Kudiću, Medresi, profesorima, pa i razrednim kolegama… Svi su me bodrili, svako na svoj način, i molim Allaha, dž.š., da ih nagradi.

Sada si maturant medrese Džemaludin ef. Čaušević u Cazinu. Koji su tvoji planovi u budućnosti? 

Hafiz Okić: I pored brojnih današnjih izazova i mogućnosti planiram upisati Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Jednostavno, volim imamski poziv, jer je to časna zadaća, bez obzira što mnogi bježe od toga, smatrajući da je sve drugo ljepše i bolje.

Na kraju, koja je tvoja poruka vršnjacima i vršnjakinjama, omladini uopće?

Hafiz Okić: Moja poruka omladini je da što više uči Kur'an, druži se s njim, primjenjuje njegove ajete i živi moralno. Istinske vrijednosti kao što su pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku nada su u spas i iznad su dunjalučke prolaznosti. Ko to shvati Allah će mu olakšati puteve uspjeha.

preporod.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top