Tamna strana američke industrije brze hrane

Dok odmotavate hamburger iz McDonald’sa, jeste li se ikada zapitali: o rukama koje su ga napravile, kako je proizveden i kakav je njegov utjecaj na planetu? Da bismo to razumjeli, moramo se vratiti u prošlost.

1921. godina, Kansas – SAD Walter Anderson i Billy Ingram pokreću White Castle, prvi svjetski restoran brze hrane, s velikom idejom: brza, jednostavna, ali i jeftina hrana.

U to vrijeme to je bilo jednostavno – hamburgeri, hljeb i čista kuhinja koju su kupci mogli vidjeti jer su bili sumnjičavi prema kvaliteti brze hrane.

Nekoliko decenija kasnije, McDonald’s je promijenio igru, automatizujući kuhinje i izbacujući hamburgere brže nego ikad.

Ubrzo su im se priključili lanci poput KFC-a, Burger Kinga i Taco Bella, a brza hrana je doslovno postala način života ne samo u Americi već i širom svijeta.

Međutim, brzina ima svoju cijenu.

Okrutnost prema životinjama

Iza sočnih burgera i hrskave piletine krije se skrivena istina – okrutnost i eksploatacija.

Glavna pokretačka snaga industrije koja godišnje zarađuje milijarde je: potražnja za enormnim količinama jeftinih životinjskih proizvoda.

Tvorničke farme, kako bi zadovoljile njihovu potražnju, drže životinje u skučenim prostorima, često ih zatvarajući u kaveze. Klanje se odvija na brzim, mehaniziranim linijama, često dok su životinje još svjesne.

2012. u javnost su isplivali šokantni snimci i izvještaji o zlostavljanju životinja u objektima koji opskrbljuju velike lance brze hrane poput Burger Kinga i McDonald’sa.

Bolesna i povrijeđena stoka koja je jedva hodala bila je mučena električnim palicama i tretirana na nehumane načine.

Ove prakse su bile javna tajna, ali rijetko ko je imao hrabrosti govoriti o tome.

Tretman uposlenika

Kako se ono kaže: “Zadovoljan radnik, uspješan poslodavac”. Ipak, radnici u ovim industrijama su zbog uspješnosti svojih poslodavaca često šutjeli o niskim plaćama, uznemiravanju, povredama kako psihičkim tako i fizičkim, kao i o nesigurnim uslovima za rad i bez zdravstvenih beneficija.

Protesti zbog minimalne plate izbili su širom Amerike, a izvještaji o uznemiravanju, nesigurnim uslovima i povredama zbog neadekvatne obuke su ipak izašli na vidjelo.

Pogledajte samo neke od njih, lista je preduga: 35% radnika prijavilo je probleme mentalnog zdravlja; 65% je izjavilo da su doživjeli verbalno zlostavljanje od nadređenih; 40% radnika je iskusilo krađu plaće u industriji.

Ekološko uništenje

Moderna industrija brze hrane ne šteti samo ljudima i životinjama – već i planeti.

Opslužujući više od 70 miliona ljudi svakog dana u više od 100 zemalja, McDonald’s je jedan od deset najvećih korisnika palminog ulja, naravno, zbog njegove niske cijene.

Ogromne površine tropskih šuma, bogate biološkom raznolikošću, krče se kako bi se stvorilo mjesto za plantažu ovog ulja.

Biljni svijet i divlje životinje, posebno kritično ugrožene vrste poput orangutana, snose najveći teret ovih praksi.

Tu je, zatim, i ambalaža za brzu hranu, koja čini gotovo polovinu otpada koji se nalazi na američkim ulicama.

Kako bi spriječile curenje masti, mnoge kompanije brze hrane premazuju svoju papirnu ambalažu perfluoralkilnim tvarima, koje su toksična jedinjenja koja štete okolišu i ljudskom zdravlju.

Ovisnost

Industrija brze hrane usavršila je umijeće stvaranja ovisnosti. Visok nivo šećera, soli i masti izaziva oslobađanje dopamina, iste hemikalije koja vam pruža osjećaj zadovoljstva nakon uspjeha ili ugodnog iskustva. I, baš tako, opet vam se jede.

Ambalaža privlačna, hrana ukusna, ali iza svega toga stoji mašina koja pokreće vašu ovisnost.

Što dovodi do niza bolesti, uključujući dijabetes, bolesti srca, moždani udar, visok holesterol, neke vrste karcinoma, ali i ništa manje opasnu gojaznost.

Prije deset godina nijedna savezna država SAD-a nije imala stopu gojaznosti odraslih iznad 35%, dok su 2022. godine taj prag prešle 22 države.

Samo u 2019. procijenjeno je blizu 5 miliona smrtnih slučajeva uzrokovanih gojaznošću.

Moderna industrija brze hrane postala je više od obroka; ona je globalna industrija izgrađena na eksploataciji – životinja, radnika i okoliša.

Ali, kako se svijest potrošača povećava, budućnost ove industrije ovisit će o njenoj sposobnosti da se suoči s tim pitanjima na način koji donosi dugoročne promjene.