Hvala ti Jusufe
O bunaru, izdaji, iskušenju, zatvoru i vlasti – i lekcijama koje iz priče o Jusufu, a.s., učimo i danas.

Hvala ti, Jusufe, a.s. Iz tvoje priče naučio sam da nas ljudi nekada ne odbacuju zbog naših mahana, već upravo zbog onoga lijepog što vide kod nas. Zavist ne traži uvijek razlog u našim greškama.
Naučio sam i da udarac može doći odakle ga najmanje očekujemo. Ti si bio siguran od vuka, ali nisi bio siguran od vlastite braće. Zato ne treba svakome pokazivati svaku blagodat koju nam je Allah dao, niti svakome povjeravati svoje strahove i slabosti.
Od tebe sam naučio da dobrota čovjeka ne zavisi od mjesta na kojem se nalazi. Bio si dobar u kući u kojoj si služio, dobar u zatvoru i dobar kada si dobio položaj i vlast. Okolnosti su se mijenjale, ali ti nisi.
Naučio sam da čovjek ne mora griješiti samo zato što su se „tako namjestile okolnosti“. Pred tobom su bila zatvorena vrata, iskušenje, ljepota, moć i prilika za grijeh, a ti si ipak izabrao: „Sačuvaj Bože!“ Čovjek ne može uvijek birati svoje okolnosti, ali može birati kako će u njima postupiti.
Naučio sam da zatvor ne znači uvijek da je čovjek kriv, niti sloboda znači da je nevin. Ti si u zatvor ušao upravo zato što nisi pristao na grijeh. Ali ni tamo nisi prestao biti ono što jesi. I u zatvoru si pozivao Allahu i činio dobro.
Naučio sam da položaj nije počast koliko je odgovornost. Kada si tražio da vodiš riznice zemlje, nisi ih tražio da bi njima raspolagao za sebe, već da bi sačuvao ljude od gladi. I pokazao si da problem često nije samo u nedostatku onoga što imamo, već u tome kako upravljamo onim što nam je dato.
Od tvoje priče naučio sam i da Allah može otvoriti izlaz putem koji čovjek nikada ne bi mogao predvidjeti. Mogao te je iz zatvora izvesti na bezbroj načina, ali je izlaz počeo jednim snom vladara.
Naučio sam da neke stvari treba prešutjeti kako bi se sačuvala ljubav i odnos. Ne mora čovjek pokazati da je primijetio svaku grešku niti odgovoriti na svaku riječ. Plemenit čovjek mnogo toga razumije, ali ponešto svjesno zanemari.
A možda mi je jedna od najljepših lekcija došla od tvoga oca Jakuba, a.s.: svoju najveću tugu nije nosio od čovjeka do čovjeka.
„Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim…“
Ljudi će nas saslušati, sažaliti se ili neće razumjeti. Ali samo Allah ima vlast nad onim zbog čega naše srce boli.
Hvala ti, Jusufe, a.s. Iz tvoje priče naučio sam da bunar nije kraj, zatvor nije kraj, izdaja nije kraj i godine čekanja nisu kraj.
Kada Allah vodi priču, ono što danas izgleda kao njen najteži dio može biti samo put prema onome što tek dolazi.
dr. Ali Salabi
Prijevod i obrada: akos.ba



