Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Ramazanski razgovori sa dr Safijom Softić-Namas

Ramazanski razgovori sa dr Safijom Softić-Namas

Na samom početku razgovora dr Namas zamolit ću da se kratko predstavite, vjerujem da ste našim čitateljima već poznati putem portala dobrekalorije.ba, ali i preko radionica zdrave ishrane koje organizujete diljem BiH

Po zanimanju sam doktorica medicine. Trenutno se bavim edukacijom o pravilnoj ishrani, koja može biti odličan način prevencije raznih bolesti. Držim predavanja i radionice o toj temi i radim u Nahlinom savjetovalištu o pravilnoj ishrani. Uređujem i portal dobrekalorije.ba. Majka sam troje djece.

Trenutno smo u mjesecu posta, šta je sa zdravstvenog aspekta najvažnije napomenuti našim čitateljima?

Postoje dvije stvari koje su možda i najbitije kada se prekine post, a to su neprejedanje i dobra hidratacija. Prejedanje uglavnom izaziva probleme pri prekidanju posta. Često se dešava da se vrlo brzo jede čim se prekine post, uz to se puno i pije, pa se popije kafa i kolač. Zamislite kakav je to napad na probavu nakon što je mirovala 18 sati. I tako se dobije upravo ono što ne bismo trebali raditi kada postimo – pretjerivanje. Onda nastaje nadimanje, bolovi u stomaku, pretpanost, tromost, pospanost, bezvoljnost i druge tegobe. Tako natrpana hrana ne može se fino ni provariti niti se nutrijenti mogu na pravi način apsorbovati. Onda takav način zahtijeva i puno vode odjednom, pa se pokušava žeđ utažiti gaziranim pićima, zaslađenim sokovima, a onda je šteta još veća. Pri toj žurbi ni hrana se ne žvače dovoljno, pa onda želudac dobiva veliku količinu nedovoljno pripremljene hrane, koju nema priliku ni preraditi. I ako se onda desi da ubrzo nešto opet jedemo ili pijemo kafu, jedemo slatkiše, tek onda smo napravili veliku štetu.

A što se tiče hidratacije, bitno je piti dovoljne količine vode, ali to ne znači da se treba popiti odjednom nekoliko čaša, nego se voda treba piti često i manjim količinama. Isto tako treba jesti hranu bogatu vodom, kao što je svježe voće i povrće, kao i supice, a dobru hidrataciju radi i mineralna voda.

Nekako je kod nas običaj da za iftar mora biti nekoliko jela, koja su obično kalorijske bombe, još ako imate goste na iftaru sve se to obično udupla, kako naučiti sebe,a onda i one koji nam dolaze ili kod kojih idemo na iftar da se jedenjem tolike hrane nakon posta poništavaju dobrobiti posta?

Svako mora naći svoj način kako to primijeniti. Možete reći da vam je rekla doktorica da tako treba ?. Mislim da smo svi svjesni kako je to štetno za organizam, tako da ne vjerujem da će se iko ljutiti. U stvari gosti će biti zahvalni kada vide kako takav režim ima puno bolji efekat ne samo na zdravlje, nego i da se ne osjećaju tegobe zbog posta, kao i da imamo puno energije za sve aktivnosti poslije iftara, kao i za idući dan. Dobila sam pozitivne kritike na ovakve savjete, gdje mi se osoba hvalila kako je to bio prvi ramazan kada nije osjećala pretrpanost i glavobolje poslije iftara, kao i mnoge druge pozitivne priče.

Šta je Vaša preporuka za iftar,a šta za sehur?

Iftar treba da bude lagan, da se postepeno i sporo konzumira, jedući lako i brzo probavljivu hranu. Najbolje je prekinuti post s nekoliko hurmi i čašom vode. Onda se može pojesti voćka koja sadži mnogo vode (npr. lubenica, dinja, breskva). Tada bi najbolje bilo napraviti pauzu da pustimo probavu da adekvatno odreaguje, probudi se i pripremi na ostatak obroka. Nakon pauze bitno je pojesti nemasnu supu, koja je također bitna i zbog hidratacije i nadoknade minerala, a onda neko vrlo lagano jelo. Za iftar u dugim ljetnim danima može se kao prilog jesti riža, krompir, neintegralne tjestetnine (zbog brzine varenja). Bitno je da se uz to jede svježa salata, koju nikada ne treba preskakati.

Između iftara i sehura također je potrebno imati barem jedan lagani obrok, na primjer voćnu salatu, lagani zdravi desert, jogurt, voće, neki lagani uljevak sa povrćem, pasta sa povrtnim sosom, rižoto, pileća salata i sl.

Za sehur je vrlo bitno konzumirati hranu koja sadrži puno vlakana i vode, vitamina i minerala (voće s korom, suho voće, svježe salate, integralne žitarice), zdrave masnoće (orašasti plodovi, maslinovo, laneno, bučino i druga ulja, kvalitetniji sirevi itd.) proteine (riba, razne vrste mesa, jaja, mliječni proizvodi). Ne smije se zaboraviti na unos vode, ali ne odjednom u velikim količinama, nego pijuckati pomalo i često, kao i jesti hranu bogatu vodom.

Bitno je izbjegavati premasnu, preslanu, slatku, prženu i općenito jako prerađenu hranu, a jesti što kvalitetnije i što prirodnije namirnice.

Znam mnogo mojih prijatelja koji jedu mnogo i obilno od iftara pa do teravije, a sehur znaju i prespavati, koliko je važan sehur?

Vrlo je važno, ne samo sa vjerskog nego i sa zdravstvenog aspekta. Bitno je jesti što kasnije i to kvalitetnu hranu, piti dovoljno tekućine, kao i ne pretjerivati s kafom i crnim čajem. Koliko god mi bili izdržljivi, organizam ipak treba energiju i nutrijente za normalno funkcionisanje u dugim ljetnim danima.

Koliko i kojoj vrsti fizičke aktivnosti možemo i trebamo (ili ne trebamo) biti izloženi u danima posta?

Za rekreativce je dobro da to bude umjerena fizička aktivnost, koja odgovara svakom pojedinačno, bez jakih i čestih treninga. Mogu to biti malo brže šetnje poslije iftara, trčanje, aerobik, plivanje, sve zavisi od osobe do osobe i uopće individualnih navika. Vrijeme treniranja zavisi od toga kako se osoba osjeća, ali je najbolje da to bude trening poslije teravije ili prije sehura. Profesionalni sportaši imaju svoj režim ishrane i fizičke aktivnosti i oni se trebaju konsultovati sa stručnjacima za individualne programe, jer nije svaki sport isti, niti zahtijeva isti režim ishrane i treniranja.

Zašto često viđamo postače koji su tromi, pospani, nije im ni do čega s jedne strane i one pune energije sa druge strane, koliko je hrana kojom se hrane i njena količina naravno „zaslužna“ za prvo, odnosno drugo stanje?!

Puno je faktora koji mogu dovesti do jednog ili drugog stanja. To mogu biti loše navike, prejedanje, neadekvatna ishrana od iftara do sehura, pretjerano izlaganje suncu, težak fizički rad, stres, trudnoća i dojenje, razne bolesti. Svakako preporuke koje sam navela mogu biti od velike pomoći za podizanje energije.

Kako ste nam i sami rekli Vi ste ljekar po struci, koje su rizične skupine kada je post u pitanju i koji bi Vaši savjeti bili za one koji imaju zdravstvenih problema?

Svaka osoba koja inače ima neki zdravstveni problem treba se posavjetovati sa svojim ljekarom i lično dobro procijeniti mogućnost posta. Ona stanja koja mogu biti rizična su teža anemija, iscrpljenost zbog malignog oboljenja, teži oblik šećerne bolesti, akutne infekcije koje traže upotrebu antibiotika u tačno određeno vrijeme, problemi sa bubrezima, kao i bilo koje drugo stanje kada je osoba ovisna o lijekovima. Jedan od ciljeva posta je postizanje zdravlja. Ako bi post bio uzrok ugrožavanja zdravlja, onda on ne bi imao nikakvog smisla i u tom slučaju nam je čak i zabranjeno da postimo. Kada je u pitanju zdrastveno stanje znam da mnogima teško pada što ne mogu postiti, ali sigurno u tome postoji mudrost i oni će to nadoknaditi na druge načine.

Recite nešto o Vašem doživljaju Ramazana, potičete iz mnogobrojne porodice, a sada je i Vaša lična porodica takodjer višečlana, imate troje djece različitog uzrasta, kako ih navikavate na post i koji su Vaši mali rituali u ovom mjesecu?

Kod nas je Ramazan posebno stanje u svakom smislu. Muž i ja dolazimo iz porodica sa po šestero djece, a i sami imamo troje. U tako mnogobrojnim porodicama je svaki iftar kao bajram, jer smo svi oko sofre, svi doprinose kao pčele, kuhaju, serviraju, pospremaju, oko iftara sve vrvi kao u košnici iako se postio dug dan. Onda, tik pred iftar sve se umiri i svi šapućemo dove dok ne pukne top. Najmlađi članovi dijele hurme i tako zarađuju sevape. Tu često nastane i jagma, ko će dijeliti. A kada je sehur, djeca spavajući sjede, ali jedu baš kao da će ozbiljno postiti.

Ramazan je prilika da se steknu neke dobre navike, jer je sve mnogostruko lakše nego izvan ramazana. Svi su puno milostiviji, skromniji, popustljiviji prema svojim prijateljima, darežljiviji i skrušeniji. Zato djeci posebno tada ističemo kako je lijepo dijeliti sve s drugima, učimo ih da se stave u kožu onih koji inače nemaju šta jesti i koji tako uvijek žive. Tada je posebna prilika i da ih više šaljemo u džamiju i da uživaju u zajedničkim ibadetima i posebnoj euforiji. Učimo ih koliko je i okupljanje oko iftarske sofre lijepo i pozitivno iskustvo. Obavezno pravimo dječiji iftar, jer je naša ćerka od prošle godine počela postiti. Odlično se nosila s tim, iako je imala 6,5 godina. Ispostila je punih 5 dana i nekoliko dana s našivanjem. Onda provodimo više vremena u zajedničkim razgovorima, pričamo o našivanju, blagodatima, ibadetima, dobročinstvu, pravimo kreativne dobrodošlice za ramazanske dane, a naročito za bajram. Objasnimo im šta je sadekatul fitr, zašto se daje, kako smo mi odgovorni i za članove svoje zajednice, a ne samo za sebe. Ma ima tako puno divnih aktivnosti.

Kada je dobro uopće da djeca počinju sa postom?

Sve je individualno. Ako je dijete zdravo, nema previše fizičke aktivnosti, svjesno je i želi postiti, treba mu pustiti na volju da proba onda kada ono želi i misli da može, bez ikakve prisile i forsiranja. Zdravo dijete od nekih 6-7 godina može probati da posti. Naravno, pod uslovom da se obrati pažnja na sve preporuke koje sam navela.

I za kraj, šta je to što biste posebno izdvojili i podijelili sa našim čitateljima, a u vezi je sa Ramazanom, postom, duhovnošću?

Moja želja svima koji čitaju je da im ovaj mjesec, a i ono što dolazi poslije bude u sreći, zadovoljstvu, pročišćenju, oporavku, zadovoljstvu, bereketu, lijepom druženju sa sobom, prijateljima i porodicom, Kur'anom i ibadetima. Iskoristite ga i za postizanje zdravstvene harmonije, jer je on odlična prilika da restartujete organizam i pripremite ga za nove izazove.

Za Akos.ba razgovarala: Velida Olovčić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top