Prevencija od genocida: istina, pamćenje i pravda

Seminar je nazvan po Raphaelu Lemkinu, čovjeku koji je prije 71 godinu prvi definirao pojam ‘genocid’ i koji je život i karijeru posvetio Konvenciji o pre­venciji i kažnjavanju genocida

Želja organizatora je da uključi sve zajednice u Bosni i Hercegovini – vjersku, državnu, aka­demsku i civilno društvo – i raditi s njima na formiranju mreže organizacija koje će educira­ti i djelovati u duhu prevencije genocida i ma­sovnih zločina. U tom procesu se naročito iz­dvaja nužnost učenja o tome u školama.

Seminar je utemeljen na uvjerenju da je sprječavanje genocida i masovnih zločina ostvarljivo uz princip koji se zasniva na istini, pamćenju i pravdi.

Sarajevo: drugi Jerusalem u svijetu, ali prvi Jerusalem u Evropi

„Osim što je jedinstven u svojoj misiji, ovaj seminar jedinstven je i po mjestu i vremenu održavanja” kazao je dr. Mustafa Cerić, reisu- l-ulema (1993.-2012.) i predsjednik Upravnog odbora Centra za dijalog – Vesatijja u pozdrav­nom govoru ističući da je Sarajevo „drugi Je­rusalem u svijetu, ali prvi Jerusalem u Evro­pi”, kao i da ove godine svijet obilježava dvi­je tužne godišnjice – 70 godina od oslobođe­nja zloglasnog logora u Auschwitzu i 20 godi­na od genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, te da ovaj seminar upravo i ide s porukom da se takvi zločini nikome nikada više ne bi smje­li desiti.

„Moramo stalno učiti o holokaustu i genoci­du, ne samo kao o teškim historijskim činjeni­cama, već našu djecu moramo upozoriti o opa­snostima rasizma, antisemitizma, islamofobije i drugih primjera mržnje, govora mržnje i netolerancije. Moramo učiti mlade narašta­je da cijene demokraciju i ljudska prava. Mo­ramo ih ohrabriti da se odlučno odupru mr­žnji, netoleranciji i etničkim konfliktima, ta­ko da se uzvik ‘NIKAD VIŠE!’ ne priguši, da se Auschwitz i Srebrenica nikada više ne do­gode!”, naglasio je ovom prilikom dr. Mustafa Cerić podvlačeći da je „sada vrijeme, više ne­go ikada prije, da se cijeli svijet, posebno Evro­pa, obavežu na ‘NIKAD VIŠE!’, o čemu upravo govori i ovaj seminar, tako da naša djeca, na­ša unučad i njihovi potomci ne žive u strahu od nekog novog holokausta i genocida, poseb­no od onih koji ne odustaju u negiranju i ospo­ravanju i holokausta protiv Jevreja i genocida nad Bošnjacima”. Posebno se zahvalio dr. Ha- risu Hromiću, utemeljitelju Family Memorial

Auschwitz Institut za mir i pomirenje i Family Memorial Foundation u saradnji sa Centrom za dijalog – Vesatijja Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovine organizirali su od 19. do 21. marta 2015. godine u prostorijama Gazi Husrev-begove biblioteke seminar Raphael Lemkin za prevenciju genocida i masovnih zločina, jedan od najpoznatijih svjetskih seminara ove vrste. Foundation kao najzaslužnijem za održavanje ovog seminara. Ispred Family Memorial Foun- dation seminaru se obratio njen izvršni direk­tor Vedad Čengić.

Prevencija o genocidu putem obrazovnih programa u školama

Ekspert za proučavanje genocida dr. Ja­mes Waller, direktor akademskih programa Auschwitz instituta za mir i pomirenje, istakao je u svom predavanju da su ovakvi seminari posebno važno za postkonfliktna društva, kao i da će ovaj seminar ponuditi Bosni i Hercego­vini dosadašnja iskustva u izučavanjima geno­cida koja bi institucinalno trebalo biti uvede­no u obrazovne programe u BiH, što je poseb­no važno za prevenciju od genocida i masov­nih zločina.

Dr. James se u svojim predavanjima osvr­nuo na definicije genocida i masovnih zloči­na prema Konvenciji o genocidu i kroz disku­siju sa učesnicima seminara ukazao na nedo­statke ovih definicija. Govorio je o genocidi­ma u svjetu, regijama koje su pod najvećom prijetnjom za buduće genocide, rizicima koji do toga vode i svim drugim elementima veza­nim za genocid. Učesnici seminara su aktivno učestvovali u predavanjima, davali svoja mi­šljenja o pojedinim temama i elaborirali svo­je stavove.

Dr. Waller je u publici imao zaista zavidan sastav koji je itekako kvalificirano iznosio svo­je stavove – mladi, obrazovani, aktivni pred­stavnici raznih nevladinih organizacija ko­je djeluju na polju mira u BiH. Većina njih je prošla strahote rata, poput mr. Elmine Kulašić koja je kao sedmogodišnja djevojčica sa svojom porodicom bila zatvorena u logoru u Trnopolju. Ona je sa jednim dijelom porodi­ce preživjela Trnopolje, bila u izbjeglištvu dok su njen otac i dvije starije sestre nestali. Da­nas radi kao voditeljica razgovora sa preživjeli­ma u Fondaciji Cinema for Peace u Bosni i Her­cegovini, odgovorna je za postupak uzimanja svjedočanstava za zbirku izjava Video arhiva genocida Bosne i Hercegovine. Učesnici semi­nara su imali priliku vidjeti jedno od tih svje­dočenja na ovom seminaru, bio je to video za­pis svjedočenja Munire Ademović koja je u ge­nocidu u Srebrenici izgubila sve muške člano­ve porodice, uključujući muža, brata, muževe i sinove njenih sestara, djevere, amidže i nji­hove sinove. U svom svjedočenju Munira ka­že da su iz sela Šušnjari, od oko 50 muškara­ca, samo dvojica staraca preživjeli. „Samo mo­lim Boga, da moja djeca i moji unučići ne dožive ono što sam ja preživjela”, kazala je Munira

Prevencija od genocida: istina, pamćenje i pravda

Ademović u ovom video svjedočenju koji su učesnici seminara imali prilike vidjeti.

Zatim Vahidin Omanović, direktor-volonter Centra za izgradnju mira iz Sanskog Mo­sta koji je kao tinejdžer prognan iz svog do­ma. Nakon izbjeglištva u Sloveniji vratio se u Sanski Most i sve svoje snage usmjerili na kr­čenju puta bolje budućnosti za BiH. Njegovo predavanje je bilo posvećeno ulozi identite­ta u konfliktu.

„Ako budemo aktivno radili na izgradnji mira i ako budemo aktivno radili na osvješćavanju onoga što se desilo, mi možemo očekivati da se to više nikada neće ponoviti, ali ako se budemo pravili da se ništa nije de­silo, odnosno ako se budemo pravili da mi ne trebamo uraditi ništa po pitanju toga bojim se da će se tek desiti”, kazao nam je Omanović. Govoreći o oprostu podsjetio je na hadis u kome se kaže da samo snažni mogu opro­stiti.

Vi znate da u našoj tradiciji ima nešto što je oprost. To je halal. Oprost je jedno, a halal je drugo. Oprost je za Dunjaluk, a halal za Bu­dući svijet. Ja tu pravim veliku razliku. Zna­či oprost je da sami sebe rasteretimo na Dunjaluku, a halal se ostavlja kao hakk koji je za sudnjega dana, koji će biti tu da poravna račune između ljudi, ako ih ne uspijemo po­ravnati dok smo na Dunjaluku.

Na obilježavanju genocida u srebrenici sjetiti se i drugih žrtava genocida u BiH

Dr. Edina Bečirević, koja se temom geno­cida u BiH bavi dugi niz godina govorila je o preovlađujućem stajalištu prema kome se sa­mo Srebrenica naziva genocidom, a sve osta­lo kampanja etničkog čišćenja. „Ono što je uznemiravajuće nije to što međunarodna za­jednica insistira samo na tome da je Srebre­nica genocid, jer s njihove tačke gledišta to je jednostavno objašnjivo – njih je Konvencija o genocidu obavezivala da ako neki konflikt nazovu genocidnim, identificiraju ga tako, po međunarodnom pravu svi koje su potpi­sale Konvenciju imaju obavezu da taj geno­cid spriječe i nakon toga da kazne počinioca. Dakle, međunarodna zajednica sve dok nije bila spremna da interveniše u BiH, a interve- nisala je tek poslije Srebrenice, konflikt u Bo­sni nije zvala genocidom. Nakon rata, oni su  nakon genocida u tim političkim krugovima i u akademskim krugovima koji su bili dubo­ko povezani, koji su blisko povezani u poli­tičkim krugovima uključujući i međunarod­no pravo oni su i dalje radili na tome da sa­mo Srebrenica bude genocid. Moj argument je da ne može samo Srebrenica biti genocid zato što je genocid zločin koji se dugo pla­nira iza kojeg stoje države u našem konkret­nom slučaju to je država Srbija sa kolaboraci­onistima bosanskim Srbima – da je to proces koji je počeo u proljeće 1992. koji je planiran još 1991. Ono što je problematično jeste da su i Bošnjaci sami počeli isticati samo Srebre­nicu kao slučaj genocida umjesto da obilje­žavanje genocida u Srebrenicu bude povod da se sjetimo svih žrtava genocida i u Prijedo­ru i u Višegradu i u Vlasenici i u Sarajevu – to je dakle jedan kompletan proces. Srbija i liderstvo bosanskih Srba je imalo namjeru da uništi dio bosanskih muslimana kao nacionalne gru­pe. Srebrenica je kulminacija procesa genocida koji je počeo 1992. godine.

Moramo voditi računa šta će se desiti kada nas više ne bude

Mr. Midhat Izmirlija sa pravnog fakulteta u Sarajevu je govorio o tranzicijskoj pravdi, kon­ceptu koji nastoji u svojoj najjednostavnijoj formi ustanoviti šta se desilo u prošlosti. „A poenta je, zapravo, uspostaviti istinu, postavi­ti činjenice na način da se dođe do činjenica o zločinima koji su se desili u prošlosti ne bismo li se suočili sa prošlošću kako bi to bio osnov građenja, najšire rečeno, zdravoga društva, ozdravljenja društva, da se ne bi desilo proto­kom određenog vremena manipulacija sa či­njenicama, odnosno događajima koji su se de­sili u prošlosti. Naravno nama se vrlo teško od­vojiti od nas samih, jer mi se sjećamo, još uvi­jek pamtimo, ali mi moramo voditi računa šta će se desiti kada nas više ne bude, ko će pre­nositi tu istinu, kakva će ona biti, ko ju je utvr­dio, znamo li šta se desilo i naravno problem je, ukoliko se činjenicama o onome što se de­silo ne uspostave u pravo vrijeme. Kada govo­rimo o BiH i tranzicionoj pravdi ne postoji je­dan cjelokupan integrativan sistem tranzione pravde“, kazao nam je mr. Izmirlija.

Na pitanje koji je pravi način prevencije od genocida mr. izmirlija je rekao: „Način bi bio da svi, kad kažem svi mislim na pripadnike pojedinih grupa, da prihvate činjenice o ono­me što su uradili pripadnici njihovih grupa i njihovih naroda u njihovo ime, bez obzira da li su oni u tome učestvovali – u najvećem bro­ju nisu, neki jesu – ali da prihvate šta se desilo. To je pomirenje sa samim sobom da bi se mo­glo praviti pomirenje sa nekim drugim“, kazao je mr. Izmirlija.

Vrlo efektno predavanje imala je novinar­ka dr. Nidžara Ahmetašević, koja je govorila o medijima kao partneru u prevenciji genoci­da. Dr. Ahmetašević je napravila presjek djelo­vanja medija prije rata, u ratu i nakon rata, po­kazujući kako su mediji, ustvari, bili partneri u genocidu.

U osvrtanju na rad YUTEL-a istakla je da se ne slaže sa tvrdnjama koje kažu da se radilo o  jedinom profesionalnom mediju tada, jer je „formiran od strane jedne partije, od tzv. jugonostalgičara koji su pokazivali da se ‘nešto’ pogrešno dešava, ali vrlo malo njih je krivilo JNA“. „Njihova glavna poruka je bila da treba zadržati Jugoslaviju”, kazala je dr. Ahmetašević ističući da su tako „slali pogrešnu poruku, onu mirotvornu i pasifizirali nas“.

Emitirajući dijelove snimaka prije, tokom i poslije genocida u Srebrenici, pokazala je di­rektno učešće medija u genocidu. Kako djelovati na medije da rade svoj posao, šta raditi da ne rade to što su radili prije, u to­ku i poslije rata bilo je pitanje koje je ostalo bez odgovora. „Svako od nas treba nešto da ra­di”, bila je njena krajnja poruka.

Religija kao partner u prevenciji od genocida

Predavanje na temu „Religija kao partner u prevenciji genocida” držao je dr. Ahmet Alibašić. Dr. Alibašić je istakao ovu vrstu edukacije kao veoma važnu „zbog toga što je primijeće­no u slučajevima većine genocida i što je mož­da najtragičniji aspekt genocida jeste da su svi oni mogli biti preduprijeđeni da se na vrijeme nešto poduzelo. U tom lancu neuspjeha i pro­pusta koji se čine neki od njih su vezani za to što na vrijeme ne pročitamo vrlo jasne znako­ve da će se genocid desiti, promakne nam to. Ova vrsta seminara nas senzibilizira da na vri­jeme dok je još moguće spriječiti genocid ili neku drugu vrstu masovnog zločina da ga na vrijeme prepoznamo kao takvog”.

Govoreći o religiji kao partneru u prevenci­ji genocida dr. Alibašić nam je rekao da je „vr­lo jasno, i teorijski i historijski, da do izraža­ja dolaze i ovaj dvostruki kapacitet vjere – da bude i sila i snaga dobra i, nažalost, sila zla. Da li će biti ovo ili ono zavisi od onih koji vje­ru interpretiraju i koji u njeno ime govore i ko­ji je predstavljaju”. „Vrlo je jasno, ako govori­mo konkretno o islamu, vrlo je teško naći ele­mente u kojima islam nije kompatibilan sa savremenim međunarodnim humanitarnim pra­vom, odnosno, islam apsolutno nema proble­ma sa međunarodnim standardima u sprje­čavanju i kažnjavanju genocida”, kazao je dr. Alibašić.

„Prevencija genocida je dostižan cilj. Ako je društvo prošlo kroz genocid ranije ne znači da mora proći kroz to ponovo. Dug i težak put je do oporavka.”

Ostavljajući ključnu poruku dr. James je za­vršio seminar riječima Arthura Asha, jednog od najboljih američkih tenisera svih vremena, inače jedinog crnog američkog tenisera koji je osvojio 3 Grand Slam titule, koji je odgovara­jući na pitanje kako do uspjeha rekao: Kreni od tamo gdje jesi. Koristi ono što imaš. Učini ono što možeš. Dr. Waler je dodao: „Jer ništa što ra­dite ne može biti isuviše malo na tom putu.”

proces rada na pružanju podrške našim snagama u zaštititi od mogućih genocida Auschvic Institut, koji ima dugogodišnje isku­stvo u radu na tom polju, će nastaviti. „Taj proces zajedno sa procesom oporavka pred­stavlja svjetlo na kraju tunela”, kazao je dr. Ja­mes. „Prevencija genocida je dostižan cilj. Ako je društvo prošlo kroz genocid ranije ne znači da mora proći kroz to ponovo. Dug i težak put je do oporavka. Mi u IAPR posvećeni smo či­njenici da do oporavka može doći i želimo uči­niti sve da izgradimo kapacitete da BiH posta­ne što je moguće stabilnije društvo i što je mo­guće mirnija zemlja”, kazao je dr. James Waler u izjavi za Preporod.

Izjave učesnika seminara

Alison Sluiter, Fondacije Konrad Adenauer u Bo­sni i Hercegovini

Meni je seminar odličan. Mislim da je možda po­grešno da se ovakav seminar radi u Sarajevu, prije bi trebao negdje drugo. Okupljeni ovdje, pored jedne grupe stranaca, su domaći koji su pretežno žrtve ge­nocida. Mene bi veoma zanimalo da se ovakav semi­nar radi u Banjoj Luci, pa možda čak i u Beograd. Mi­slim da bi to bilo veoma korisno. Ovo je dobro kao prvi korak. Bilo mi je drago vidjeti ekspertize struč­njaka koji su iz BiH. Veoma je dobro videti koliko ide­ja, motivacije i inspiracije imaju lokalni ljudi i da su željni neke značajnije promjene. Vjerujem da će se to sa zajednicama poput ovih to i ostvariti.

Nejra Tatar, Damar omladine Visoko

Suočavanje s istinom je najbolji način za prevenci­ju od genocida.

Edin Džerlek sekretar Muftijstva sandžačkog iz Novog Pazara

Mislim da je seminar veoma koristan, prije svega u rasvjetljavanju uzroka mržnje među ljudima i sve­ga onoga što vodi genocidu. Ono što je dobro to je da postoji volja većine da se genocid nigdje nikome ne ponovi.

Samira Krehić, Međunarodna komisija za nesta­le u BiH

Trebalo bi nešto slično organizirati i u drugim dije­lovima BiH. Mislim da su ljudi ovdje dosta osviješte­ni i o samom genocidu, jer nam se desio i o posljedi­cama genocida. Možda bi ovu priču trebalo proširi­ti na ljude koji još uvijek negiraju genocid, znači upo­znati ih i sa definicijama i sa posljedicama. U svakom slučaju predivna prilika da razmijenimo iskustva i mi­šljenja, da razmotrimo i šta dalje i kako dalje i koliko smo bili uspješni dosada u ovim elementima tran­zicijske pravde, u pokušajima da se saniraju stvari u ovim razrušenim društvima. Ali opet kažem mislim da bi se to trebalo proširiti možda na ljude koji se i akademski bave ovim pitanjem, i na praktični način u svakodnevnom životu, možda bi diskusija u tom smislu bila nešto produktivnija.

Ibrahim Begić, magistar pravnih nauka, nezapo­slen

Mislim da je prevencija moguća, jer po prvi put nakon 15 stoljeća mi imamo državne institucija, ka­kve takve, a one najviše i doprinose prevenciji. Ta­kve su kakve su, glavno da ih imamo, jer bez institu­cionalnog djelovanja nemate šanse. Na Bošnjacima je da se osvijeste i da shvate da je potrebno da insi­stiraju na istini. Moraju se zakoni o prevenciji geno­cida usvojiti u parlamentu i to je po meni ključ sve­ga, potencirati da se ne zaboravi i što više djelova­ti na edukaciji.

Dr. Džemal Sokolović, osnivač Instituta demokratije

Definitivno je dobro što AIPR sarađuje ovdje. Ja mislim da je to trebao raditi i u širem frontu među nama, da je trebao uključiti još neke određene insti­tucije koje nisu bile uključene, koje se bave istraživa­njem zločina i historičare koji se isto tako bave holo­kaustom i neke određene posebne aktiviste koji su vezani za prevenciju genocida. Veoma je dobro što je došao ovako veliki broj mladih ljudi i da ih to intere­sira. Ne smijemo biti promatrači, moramo biti aktivni i djelovati na svim prostorima u cijeloj BiH.

Mislim da je trebala biti neka kamera. Kada je ne­ka izložba dođe barem osam kamera da to zabilježi, a ovdje nije bila ni jedna tv kamera, a svaka izgovore­na riječ ovdje nema smisla ako se njen eho ne čuje u javnosti koja se slaže ili ne slaže sa nama.

Izvor:  Preporod broj 7/ 1041 • 1. april 2015.

cdv.ba