Pravopis bosanskog jezika: Sedma lekcija — gubljenje suglasnika

lO GUBLJENJE SUGLASNIKA

98. U bosanskome jeziku glasovi mogu alternirati s nula vrijednošću. Takve alternacije na površini vide se kao gubljenje ili stapanjesuglasnika.
99. U suglasničkoj skupini ne mogu se ostvariti dva ista suglasnika. Kada se u riječi nađu dva ista suglasnika, jedan od njih ispada, te se pi­še: odahnuti (< oddahnuti < od + dahnuti), odijeliti (< od + dijeliti), predvorje (< pred + dvorje); besraman (< bessraman < bez + sraman), hinduski (< Hindus + ski), ruski (< Rus + ski), vrbaski (< Vrbas + ski); bešuman
    (< beššuman < besšuman < bez + šuman) itd.
100. Od navedenoga pravila (prema kome se u suglasničkoj skupini ne mogu ostvariti dva ista suglasnika) postoje izuzeci: poddioba, poddijalekt, preddiplomski, naddržavni, najjači, vannastavni, kreppapir, superrevizija, tridetettrećina; Allah, Muhammed (vjerovjesnik Božiji), sunnet.

     Do ispadanja istovjetnih suglasnika iz suglasničkih skupina ne dolazi ni u onomatopejama kao psst i sl.

Udvojena je suglasnička skupina st u šeststo (600), šeststoti (600) i sl.

101. Kada se u riječi suglasnici d i t nađu ispred afrikata, ispadaju,pa se piše: bici (< bitci : bitka), goveče (< govedče : govedo), labučić (<labudčić : labud), napici (< napitci : napitak), oca (< otca : otac), očev (<otčev : otac), siroče (< sirotče : sirota), suci (< sudci : sudac), suče (< sudče: sudac), zadaci (< zadatci : zadatak).
102. Suglasnici d i t altemiraju s nulom, tj. ne pišu se ispred sufiksa -ština: hrvaština (< hrvatština : Hrvat).
103. Suglasnici d i t altemiraju s nulom, tj. ne pišu se ni kada se nađu između s i z, na jednoj, i nekog drugog suglasnika (izuzev r i v), na drugoj strani: bolesna (< bolestna : bolest), godišnji (< godištnji : godište), gozba (< gostba : gost), grozni (< grozdni : grozd), nužna (< nuždna : nuž­da), žalosno (< žalostno : žalost) i dr.
104. Zamjenica tko (i složenice s njom) stilski je obilježena; ubosanskome standardnom jeziku stilski su neobilježene i uobičajene zamjenice ko, neko, niko, svako.
105. Suglasnik s iz sufiksa -ski alternira s nulom, tj. ne piše se kada se nade iza suglasnika č, ć i k: bečki ( < bečski : Beč), bihaćki (< bihaćski : Bihać), djevojački (< djevojačski : djevojka), visočki (< visoč­ski : Visoko); a tako i iz sufiksa -stvo u imenica s promjenom č > š ispred tog sufiksa: djevojaštvo (< djevojašstvo < djevojačstvo : djevojka), junaš­tvo (< junašstvo < junačstvo : junak).
106. Suglasnik v alternira s nulom, tj. ne piše se u riječima: Neretljanin (< Neretvljanin : Neretva), Neretljanka, neretljanski (uz: Neretvanin, Neretvanka, neretvanski), kao i u pridjevima breskov (< breskvov : breskva), bukov (< bukvov : bukva), smokov (< smokvov : smokva) i sl.
107. Izuzetno se pišu (a često i izgovaraju) suglasnici d i t:
108. a) ispred e, č, ć, dž, đ u riječima u kojima su d i t završni suglasnici prefiksa: otcvrknuti (< od + cvrknuti), potcrtati (< pod + crtati), potčiniti (< pod + činiti), otćušnuti (< od + ćušnuti), predđački (< pred + đački);
109. b) iza suglasnika s ili z a ispred nekog drugog suglasnika ako suglasnikom s odnosno z završava prefiks: bezdrvnost, istkati i sl.;
110. c) ispred sufiksa -ski i -stvo: gradski, ljudski, bratski; bratstvo, ljud
111. Suglasnik d piše se i u složenicama na -što: budšto, kadšto.
112. Suglasnik t piše se još i u pridjevima tvorenim od imenica na -st, -sta: aoristni, azbestni, protestni, prstni (: prst; drugo je prsni : prsa); kastni (: kasta); potom u skupini -stk- u imenica ženskoga roda izvedenih prema imenicama muškoga roda na -ist: antifašistkinja, artistkinja, avanturistkinja, komunistkinja, kao i u skupini -stlj- u pridjevu popustljiv (i njegovim izvedenicama: popustljivost).

Suglasnik t piše se (ali se ne izgovara) u futuru I glagola na -ti (ako je enklitika na drugome mjestu): gledat ću, jest ću, pisat ću. Izgovara se: gledaću, ješću, pisaću.

110. Suglasnik s piše se u sufiksu -stvo u izvedenica koje imaju ć ispred tog sufiksa: preimućstvo, pokućstvo, plemićstvo.

Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza