Odolite izazovu da kritikujete

Kada osuđujemo, ili kritikujemo nekoga, to ne govori ništa o toj osobi, to samo govori o našoj potrebi da budemo kritični. Ukoliko ste u nekom društvu i slušate tipične kritike na račun drugih, a zatim kada stignete kući i razmislite koliko uistinu dobrog sve te kritike čine da bi svijet učinili ljepšim, shvatićete isto što i ja: Nula! Ništa! Ne doprinose nimalo. Ali to nije sve. Biti kritičan ne samo da ništa ne riješava, već doprinosi bijesu i sumnji.

Uostalom, niko od nas ne voli kada ga kritikuju. Osoba koja osjeća da je napadnuta vjerovatno će uraditi jednu od ove dvije stvari: ili će se povući u stranu, ili će biti postiđena i napasti ili pobijesniti. Koliko često vam se dešavalo da ste nekoga kritikovali, a da vam je ta osoba odgovorila: “ Baš ti hvala što si istakao moje mahane. Zaista to cijenim“?

Kritikovanje, poput zaklinjanja, zapravo nije ništa drugo nego loša navika. To je nešto što smo navikli da radimo, poznato nam je to osjećanje. Daje nam utisak da nešto radimo i otvara temu za razgovor.

Ako samo za trenutak obratite pažnju kako se zaista osjećate odmah pošto ste izrekli kritiku, primjetićete da ste pomalo posramljeni, skoro kao da ste vi taj kome je kritika upućena. Razlog što je ovo istina sastoji se u tome da u trenutku u kojem kritikujemo dajemo izjavu i svijetu i sebi: “Imam potrebu da budem i kritičan“. To nije nešto što sa ponosom priznajemo.

Rješenje je da ulovite sebe u trenutku kada se kritički ponašate. Obratite pažnju koliko često to radite i koliko se loše zbog toga osjećate. Ja volim da to pretvorim u igru. Još uvijek sebe lovim u kritizerstvu, ali kako moja potreba da kritikujem raste, pokušavam da se opomenem i kažem sebi:

“Eto, ponovo to radim.“ Srećom, vrlo često svoju kritičnost uspijevam da pretvorim u tolerantnost i poštovanje.

Autor: Ričard Karlson

Iz knjige: ”Ne gubite živce zbog malih stvari”

Za Akos.ba priredila: Aida Gabela