Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Nafaka i zadovoljstvo onim što je odredba: Nafaka i rad nisu međusobno isključivi

Nafaka i zadovoljstvo onim što je odredba: Nafaka i rad nisu međusobno isključivi

NAFAKU l RAD NE DOVODITI U ISKLJUČIVU VEZU

Nastavljamo sa odgovorima na namjerna, pogrešna tumačenja ključnoga kur’anskog ajeta za ovu temu, a koja izvode tendeciozan zaključak: Zašto uopće raditi kada nafaka dolazi od Boga bez muke? Želimo im odgovoriti da uopće nisu u pravom svjetlu shvatili odnos rada i nafake, jer poruka je da trud nikada ne treba eliminirati te da on može, ali i ne mora rezultirati uspjehom. Tako npr., mi nekada uložimo trud ali nafaka nam izmakne, a u nekom drugom slučaju, bez uloženog truda nafaka dođe.

Zato s razlogom pitamo Zapadnjake: Ako je nafaka u isključivoj vezi sa radom, šta su to poduzele zemlje bogate nalazištima nafte pa su preko noći postale vodeće u svjetskoj ekonomiji? Te zemlje čak nisu istraživale prirodna nalazišta unutar zemlje, već su strane kompanije to uradile, pa otvorile na taj način put tim zemljama da za vrlo kratko vrijeme u svojim rukama imaju najveći kapital na svijetu.

Pogledajte, također, primjer posljednjeg rata u Zaljevu koji je zaustavio normalne tokove svjetske ekonomije zbog obustave isporuke naftnih derivata iz tog dijela svijeta, pa su i brojne kompanije, dionice i valute naprasno pali. Šta bi se sve desilo da je rat potrajao duže, i zar Svijet ne bi bio suočen sa nevjerovatnim razmjerama ekonomske krize na svim poljima?

Zar i ovo nije dokaz da je nafaka kod Allaha i da On isključivo o njoj odlučuje?

Ako bismo govorili o iskorištenosti prirodnih potencijala u svijetu, opet bismo došli do zaključka da je nafaka Allahova, jer pogledajte zemlje u čijim dubinama se kriju brojna rudna, naftna i druga nalazišta, ali niko se nije pokrenuo da ih otvori! Ili, pogledajte milione dunuma vrlo kvalitetne zemlje diljem afričkoga kontinenta koju niko nije učinio obradivom! Zar to ne predstavlja ogromni potencijal i bogatstvo, a od čega niko koristi nema?

Upravo želimo da istaknemo činjenicu da je nafaka u isključivoj vezi sa Allahovom voljom, a ne samo sa našim trudom i zalaganjem.Ti možeš poduzeti sve pretpostavke da dođeš do kapitala, ali ako to Allah ne bude htio, to se neće desiti.

"Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i štoje pod zemljom!" (Ta-ha, 6.)

Proučimo li studiozno ovaj kur’anski ajet, doći će،mo do zaključka da on predstavlja mudžizu, jer u vremenu kada je objavljen niko nije pretpostavio da Zemlja u sebi krije neprocjenljivo blago, koje će, zahvaljujući naučnom progresu, biti otkriveno, pa će narodi graditi svoju egzistenciju na onome što se nalazi u utrobi Zemlje više nego na onome što je iznad njene površine.

Tačno je da na površini Zemlje uzgajamo poljoprivredne proizvode koji su nam značajni za ishranu, ali ono što je pod zemljom, počevši od nafte, ruda, zlata, dijamanata i mnogih drugih stvari, mnogo je veće i značajnije.

A sada, zapitajmo se, kakav je to trud čovjek uložio da ovi potencijali budu u utrobi Zemlje?

Naravno, ništa nije poduzeo, jer je Uzvišeni Allah to stvorio i odredio mjesto gdje će se naći i biti eksploatirani. Kao što smo utvrdili Allahovu apsolutnu moć u pogledu stjecanja nafake, želimo istaći i Njegovu vlast u pogledu postupaka i radnji koje mi poduzimamo s ciljem stjecanja opskrbe.

Tako npr., nekada mi poduzmemo sve postupke i radnje koje bi trebale rezultirati povoljnom opskrbom po nas, ali se desi savim drukčije od toga, dok u nekom drugom slučaju bez tvog ikakvog nadanja i poduzetih aktivnosti se desi drukčije, pa dođe nafaka koju nikako nisi očekivao. Zašto je to tako? Upravo zbog toga da bi čovjek došao do spoznaje da je Uzvišeni Allah Onaj kod koga su ključevi nafake, a ne povoljni uvjeti i pretpostavke na dunjaluku.

Uzvišeni Allah je, naravno, utvrdio čovjeku shvatljiva pravila i principe po kojima se odvija tok ljudske misije na zemlji, a koji su limitirajući za ostvarenje opskrbe, međutim, i izvan toga kruga postoji područje za koje nema drugoga objašnjenja osim onoga da je nafaka od Njega.

U okviru ljudske misije na zemlji su i oni sposobni za rad i privređivanje, ali i oni nemoćni i slabi, pa je Uzvišeni odredio da ovi prvi zbog svojih mogućnosti ne ostavaruju nafaku samo za sebe i svoju porodicu, već i za ove druge, koji imaju pravo u imetku imućnih.

 

NAFAKA l ZADOVOLJSTVO ONIM ŠTO JE ODREDBA

Prije nego nastavimo dalje kazivanje u vezi sa našom temom, želimo potcrtati činjenicu da Uzvišeni Allah od nas traži da budemo zadovoljni Njegovom presudom u svemu. Zemlje koje danas posjeduju naftno bogatstvo i koje predstavljaju vrhunac materijalne moći u Svijetu najbolji su primjer onih ljudi koji su bili zadovoljni Božijom presudom, jer im je sudbina bila da se rode i žive u neplodnoj, bezvodnoj pustinji, ali su strpljivo podnosili sva iskušenja siromaštva i teškoća. Oni su zaista pokazali najveći stepen dostojanstva i strpljenja u podnošenju okolnosti okrutnog života, pa su bili zadovoljni svakim dosuđenim zalogajem nafake, bilo kojim mjestim za stanovanje; neki od njih su napustili svoju zemlju u potrazi za komfornijim životom, ali je većina, ipak, ostala.

A onaj ko strpljivo podnese Božiju presudu u kušnji, On će mu dati dobro u blagostanju. Da su gore spomenuti stanovnici kojim slučajem svi odreda, ne strpivši se, napustili svoje zemlje, veliko blago, koje će se kasnije otkriti, otišlo bi u ruke drugima, koji su, kao u slučaju otkrića Amerike, došli sa strane. Međutim, Uzvišeni Allah je nagradio njihovu strpljivost i zadovoljstvo Njegovom odredbom.

Također, vrlo je važno znati da je nafaka po Božijoj pravdi ravnomjerno raspodijeljena na Zemlji. Tako npr., ukoliko bi Planetu rasjekao na komade kao što se rasijeca lubenica, došao bi do otkrića da svaki komad ima u sebi vrijednost koja je na neki drugi način prisutna u njenom drugom dijelu.

Naravno, treba istaći činjenicu da su stanovnici u dolinama rijeka bili još od početka ljudske historije u povoljnijem položaju, jer im plodovi poljoprivrede nisu nedostajali, dok su stanovnici u pretežito pustinjskim dijelovima svijeta živjeli u nepovoljnim životnim prilikama, sve dok nisu otkrivena bogatstva pod zemljom. Pa je, eto, i ovim primjerom demonstrirana Allahova pravda prema ljudima, te su ovi siromašni preko noći u svojim rukama imali, a imaju i danas zbog značaja nafte, ogromni kapital, koji je mnogo veći od onoga što se može postići od bavljenja poljoprivredom. Jasno je, dakle, da su prvobitna mjesta nafake na Zemlji bila doline rijeke, ali su to kasnije postale planine i pustinje, a na što je Uzvišeni u Svojoj Knjizi ukazao:

"Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i štoje između njih i štoje pod zemljom!" (Ta ha, 6.)

Naučna otkrića su ne tako davno skinula zastor sa onoga na što je ovaj ajet upućivao, a On, Uzvišeni, kada želi otkriti nemarnim ljudima neku pojavu, to učini iznenada. Tako im, recimo, kroz eksploziju vulkana otkriva brojne dragocjenosti koje s njim dolaze na površinu zemlje, ali ih u isto vrijeme ta pojava motivira na razvoj, rad i općenito izgradnju civilizacije.

Zemljotres, međutim, nas motivira na razmišljanje o Allahovoj moći i snazi da u jednome trenutku uništi kompletan civilizacijski razvoj na Zemlji, ali i same aktere tog razvoja, ljude.
Svi ljudi, bez ikakve razlike, obavezni su truditi se na planu osiguravanja nafake, jer je kosmos svima u potpunosti jednako dostupan. Svako ko je u prilici da radi i da se bori za nafaku- neka to i čini, ali, jedno treba imati na umu: Nikada neće dostići ništa drugo osim onoga što mu je Bog propisao da bude njegovo.

I to je činjenica koja se manifestuje u svim prilikama, pa tako i kad je hrana u pitanju, jer nećeš nikada pojesti ono što nije tvoja nafaka; vratit ćeš, recimo, ispruženu ruku, od neke vrste hrane, zbog osjećaja prezasićenosti, ili nečeg drugog što će te spriječiti da je uneseš u svoju utrobu. Nekada će to biti vijest koja ti neće dozvoliti da pripremljenu hranu pojedeš, ili ćeš morati na sastanak koji si bio smetnuo s uma. Sve ovo se dešava a da ti pri tome ne osjećaš i ne uočavaš ovaj fenomen.

Tvoja je nafaka u pogledu svega određena i ograničena; u pogledu zraka koji udišeš, a kojeg, kada nestane, prestane i tvoj život, vode koju piješ, i koju unosiš do onoga trenutka kada je nestane u izvorima na zemlji. Ti svoju nafaku imaš u svakome mjestu u koje se zaputiš, pa ako ona provrije tamo, ostaneš, a ako ne, odustaneš i vratiš se. Mi moramo jasno razlučiti između radnji i postupaka koje čovjek poduzima s ciljem stjecanja i same nafake kao realne činjenice. Mi smo dužni poduzeti sve radnje koje vode ka dobiti, ali je sama dobit nešto sasvim drugo i izvan je našeg domašaja.

Pa, iako se ljudi čude ovome objašnjenju, ova pojava je realno, svakodnevno prisutna u njihovim životima. Zar se ne dešava da čovjek otputuje u neku zemlju u potrazi za nafakom i poslom pa ne ostvari ni jedno ni drugo i vrati se nakon nekoliko sedmica bez ijedne pare u džepu?

Ovaj primjer potvrđuje da je čovjek poduzeo radnju i postupak s ciljem stjecanja nafake, a to je bilo putovanje, ali nafaku kao realnu činjenicu, koja je isključivo u Allahovim rukama, ipak nije mogao postići bez Njegove dozvole i blagoslova. Zar ti se, isto tako, nije desilo da kreneš u potragu za imetkom, ali ne uspiješ ništa ostvariti?
Pa zar ti se ne dešava da planiraš neki posao koji prema svim proračunima donosi sigurnu dobit, radiš na njemu nekoliko mjeseci, ali, na kraju, on bude povod tvog poslovnoga kraha i neuspjeha?

U životu svakoga od nas svakodnevno se dogodi na desetine sličnih situacija, zatim čujemo da je neki čovjek izgubio sav imetak, drugi pak, ostvario veliku dobit, neki drugi da je ostvario ogromni prinos od sjetve, dok su drugome suša ili velike kiše uništile svu žetvu. Stotine je sličnih događaja u našim životima koji potvrđuju činjenicu da prethodno poduzete radnje i aktivnosti na planu stjecanja nafake nisu isto što i sama nafaka.

Uzvišeni Allah je odredio da cjelokupni kosmos funkcioniše po principu uzročno-posljedničnih veza, a u okviru čega je nas obavezao na poduzimanje svih postupaka i radnji koje bi vodile stjecanju nafake, ali je, međutim, istakao razliku između toga i konačne dobiti.

Stvoritelj je neke pojave u vezi sa stjecanjem nafake učinio u potpunosti odvojenim od volje, sposobnosti i mogućnosti čovjeka. Čovjek jednostavno nije u prilici proniknuti u tajnu načina dolaska nafake, jer to je sve precizni plan Svemoćnog, Sveznajućeg i Mudrog.

 

Nastavlja se, ako Bog da.

Odlomak iz knjige: Nafaka

Autor: Muhammed Šarawi

Tvrdi uvez, 111 str.

Cijena: 10KM

Knjigu možete naručiti preko e-maila         [email protected] cijena 10KM

Akos.bA 

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top