Ma’rifa
Iz vlastitog tijela i razuma
Zakoračio sam
U bestjelesnost.
Tu gdje sam vlada negacija prostora.
Tu gdje sam nije ništavilo,
Već suština bitisanja.
Sklanjaju se sa moga srca
Jedna po jedna koprena…
Vidim:
Ljubav održava sve stvoreno,
Sveobuhvatna je i neiscrpna riznica Milosti,
Mnogostruki su puti Jednom
I svi su pravi, ako istinski Jednom teže.
Stapa li se u ovom trenu
Snoviđenje s javom?
(Ne, ti ne snivaš!
Ti si godinama sanjao život,
Sad si se iz sna probudio.)
Godinama sam riječima govorio
Jedan je izvor svega,
A riječi su prolazile kroz mene
Kao povik kroz šuplje deblo.
Tek kad srcem kazah,
Bićem spoznah značenje izgovorenog.
Pitaju te o duši.
Reci…
Kazujem:
Nama je (o duši) dato samo malo znanja.
*
Izvan sebe izdignut gledam
Kako se ponovo ovaploćuje moje biće.
I ja tonem u san.
O, kako mi je samo tijesan
Ovaj zindan tijela sada…
(I ne navikavaj se na njega!)
*
Ma’rifa je put spoznaje u tesaufu. Svaka spoznaja povezana s religijskim iskustvom i osjećajem u tesaufu se naziva ma’rifa, a onaj koji ima taj osjećaj naziva se ‘arif. Dok se onaj koji ima spoznaju ali je ona bez duhovnog i vjerskog iskustva naziva ‘alim.
Piše: Fatima Halilović
Rođena 1997. godine. Studentica Tehnološkog fakulteta u Tuzli.
Akos.ba
