Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Za djecu i omladinu > Kako uspostaviti harmoniju između razuma, volje i srca?

Kako uspostaviti harmoniju između razuma, volje i srca?

 Racionalisti uzdižu um iznad svega, voluntaristi uzdižu volju, a sentimentalisti srce. Svaki od ovih pristupa djeluje štetno na sve troje, čineći ljude lično nesretnim, profesionalno neučinkovitim i društveno nekompetentnim, prenosi portal Bitno odlomak iz knjige Istinsko vodstvo.

 Aretologija je antropološka nauka koja nam omogućuje holistički pogled na čovjeka. Osim što izlaže vrline, ona ih nastoji ucijepiti u nas, oblikujući naš um, našu volju i naše srce.

Ljudske vrline nastaju vježbanjem volje. Zahvaljujući razboritosti, međutim, koja je u isti mah intelektualna i etička vrlina, one su neraskidivo povezane sa razumom.

Za razliku od uma i volje, srce nije svojstvo ljudske duše. Srce je izraz kojim označavamo cijelu osobu, osobu samu: ne možemo reći da srce samo osjeća; osim što osjeća, ono i zna i želi. Na taj način um i volja bivaju objedinjeni u srcu.

“Naša inteligencija”, kaže Jérôme Lejeune, “nije tek apstraktan stroj; ona je usto utjelovljena, a ljudsko srce jednako je važno kao što je važna razumska sposobnost ili, nešto preciznije, razum je ništa bez srca.” Da bismo prakticirali razboritost, potrebno nam je nešto više od logike i znanja što nam ih daje nauka. “Stvarnost je”, kaže Pieper, “isključivo plod najvišega oblika spoznaje, sposobnosti uviđanja, intuicije, kontemplacije.”
Razboritost ponekad nazivamo mudrošću srca. To znači da ljubav – najuzvišenija od svih strasti – čini naš razum pronicavijim kako bismo mogli što kvalitetnije pomoći onima koje volimo.

Ljubav može biti slijepa, ali to, paradoksalno, izoštruje naš vid, našu sposobnost moralnoga pronicanja. Početkom 1990-ih upoznao sam američkoga diplomata koji je radio za Ronalda Reagana, a u to je vrijeme bio na čelu moskovskoga ureda Radija Slobodna Europa/Radio Sloboda. Taj je čovjek toliko volio Ruse – njihovu kulturu i njihov način života – da je neprekidno dolazio s novim idejama o tome kako pomoći Rusiji u izgradnji njezine budućnosti.

Nasuprot njemu, sudionik jednoga od mojih seminara pod nazivom Liderstvo zasnovano na vrlini, poslovni čovjek iz Europe koji je radio za vodeću europsku kompaniju, rekao mi je da ni nakon pet godina provedenih u Rusiji još uvijek ne umije “izaći na kraj sa tim ljudima”. Ovaj vrhunski menadžer bio je vrlo ugodna osoba, no kako nije volio Ruse, njegov je um bio nesposoban usvojiti bilo kakvu jasnu ideju o tome “kako izići na kraj sa njima”.

Naš razum nije računalo; on je utjelovljena stvarnost, nešto što je ukorijenjeno u našem srcu. S druge strane, naša volja nije vrsta turbokompresorskoga reaktora. Snaga volje ne proizlazi samo iz samodiscipline, već i iz moralnoga osjećaja ukorijenjena u našemu srcu koje nas potiče na dobra djela: osjećaj za dobro potiče u nama razboritost; osjećaj za čast potiče u nama hrabrost; osjećaj za stid potiče nas da vladamo sobom; osjećaj za samilost potiče u nama pravednost; osjećaj za lijepo potiče u nama velikodušnost; razvijen osjećaj za Boga i čovjeka potiče u nama poniznost.

Da bismo mogli živjeti vrline, potrebno je napregnuti volju, ali da bismo postigli istinsku izvrsnost, potrebno nam je nešto više od obične samodiscipline. Potrebno je osluškivati svoje srce i sjeme vrline koje je zasađeno u njemu. Njemački filozof Dietrich von Hildebrand kaže da vrijednostima moramo omogućiti međusobno prožimanje u našemu srcu: “Unutarnja plemenitost dobra, njegova unutarnja ljepota, dira srce ponizna čovjeka i razveseljuje ga.”

Vođa ima naviku promišljati o onome što je dobro, uzvišeno i plemenito u životu herojâ jer gledanje lijepoga, kako bi to Platon rekao, duši daje krila.

“Kad god zraka ljepote, dobrote ili svetosti rani naše srce,” piše Hildebrand, “kad god se prepustimo kontemplaciji istinske vrline… vrijednost koju tako dobijamo može nas potpuno prožeti i uzdići nas iznad nas samih.”
Svi smo mi upoznali ljude koji su, nakon što su se susreli s izvanrednom dobrotom, ljepotom ili poštenjem, osjetili potrebu da radikalno reagiraju i potpuno i temeljito promijene svoj život, da se na neki način preobrate. Ivan Lupandin, ruski fizičar i kasnije profesor filozofije, jednom mi je pričao da mu se nakon čitanja knjige Jedan dan u životu Ivana Denisoviča, u kojoj Solženjicin opisuje muke i tegobe obična seljaka koji je dospio u sibirski gulag, učinilo da je njegovo srce, neka nam ovdje bude dopušteno parafrazirati Hildebranda, ranila dobrota – dobrota Ivana Denisoviča, dobrota njegova tvorca i njegove vizije. Solženjicinova je knjiga na njega ostavila tako silan dojam da je Lupandin osjetio da je njegova moralna dužnost odlučiti se jasno između dobra i zla. I danas se živo sjeća dana kada je potpuno promijenio svoj život i prigrlio dobro. Bilo je to 26. jula 1975.
Ponizno srce ishodište je svake vrline. Ponizan čovjek čezne za vrlinom. On osjeća potrebu da ojača svoju volju kako bi svoje plemenite nakane pretvorio u djelo i ne smije se bojati ljudskih strasti.
Vođa ne teži tome da, da tako kažem, hirurškim putem ukloni strasti iz svog života, već se ravna prema onim strastima koje je slobodno odabrao njegovati.
Srce ne čine samo vrijednosti i osjećaj za moral, već i strasti koje su prirodan i sastavni dio ljudske duše i od presudne su važnosti u našoj težnji za osobnom izvrsnošću. Ljudi koji boluju od teških emocionalnih poremećaja ili osjećaju puritansku odbojnost prema strastima u krajnje su nepovoljnom položaju kada je riječ o postizanju moralnoga savršenstva.

Ljudske strasti doprinose razvijanju vrlina kada su one u pozitivnoj interakciji sa našim razumom i sa našom voljom. Zahvaljujući razumu vođa cijeni one strasti koje doprinose pozitivnom razvoju njegove osobnosti; zahvaljujući volji on te strasti njeguje i primjenjuje ih u svim svojim postupcima, kloneći se istodobno strasti koje su moralno neispravne.

Autentične strasti srca, cijele čovjekove osobe, samo su one strasti koje možemo podvesti pod razum i volju. Takve strasti postaju zreli i postojani porivi ili pokretačke sile srca i doprinose našem osobnom razvoju. Emocija ljubavi, na primjer, postaje zrela i postojana samo kada je utemeljena na slobodnoj i obaviještenoj odluci da volimo, na slobodno izabranoj predanosti žrtvovanju radi ljubavi prema onom koga volimo. U suprotnomu je najobičnije očitovanje tjelesne privlačnosti koja je kratka daha.

Ljubav ne smijemo brkati sa sentimentalnošću. Ljubav se očituje u predanosti drugomu ljudskom biću, u dobru i u zlu; sentimentalnost se očituje u toplim i nejasnim osjećajima koji traju dok traju. Sentimentalan je čovjek spreman služiti drugome, ali samo dok iz toga izvlači emocionalno zadovoljstvo.

Sentimentalni šef će svojim zaposlenicima često dati nešto što nisu tražili, a uskratit će im ono što im zaista treba. Organizirat će zabave u kancelariji i pozvati osoblje kako bi mu iskazao svoju velikodušnost, ali nikada ih neće opomenuti jer se boji da će se osjećati loše ako to učini. Ne može podnijeti pomisao na to da bi između njega i njegovog osoblja moglo doći do napetosti ili sukoba. Takav je šef u osnovi kukavica jer nije sposoban služiti svojim zaposlenicima. Sentimentalizam je lažna ljubav.

Razum, volja i srce se u potpunosti stapaju u ljudskoj osobi. Ne možemo odvojiti jedno od drugog, a da ne naškodimo svakom od njih pojedinačno. Racionalisti uzdižu um iznad svega, voluntaristi uzdižu volju, a sentimentalisti srce. Svaki od ovih pristupa djeluje štetno na sve troje, čineći ljude osobno nesretnim, profesionalno neučinkovitim i društveno nekompetentnim. Ne dopustite da vas zavede njihov sirenski zov. Ustrajte na antropološkom jedinstvu vrlina, tj. na jedinstvu razuma, volje i srca.

Jer razum, volja i srce pružaju nam priliku da učinimo tri stvari koje su od presudne važnosti za rast u vrlini:

1) da o njoj kontempliramo, što nas osposobljuje za uočavanje njezine unutrašnje ljepote i omogućuje nam da za njom čeznemo (na to nas navodi naše srce);

2) da se naviknemo postupati na način koji je u skladu sa vrlinom (na to nas navodi naša volja) te

3) da prakticiramo sve vrline istovremeno, vodeći se prije svega razboritošću (na to nas navodi naš razum).

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top