Vi ste ovdje
Home > Obrazovanje i odgoj > Za djecu i omladinu > „Samo da imam više para“: Da li se sreća ‘krije’ u novcu?

„Samo da imam više para“: Da li se sreća ‘krije’ u novcu?

Kad pitate ljude što bi ih usrećilo – obično je na prvom mjestu odgovor – novac

To ste se vjerojatno uvjerili razgovarajući s ljudima, ali tako pokazuju i istraživanja.
Ljudi mogu željeti više novca jer:
– misle da će ih novac usrećiti
– misle da će ih usrećiti ono što novcem nogu kupiti
– trošenje novca izaziva pozitivan osjećaj (kratkoročan, nažalost ili na sreću!)
– očekuju da će novcem zadobiti i moć.

Sudeći po broju mjesta na kojima se (navodno) može posaditi novac s nadom da će ga, bez mnogo okopavanja puno narasti, reklo bi se kako je vjerovanje o ljubavi sreće i novca vrlo rašireno. Kad bi to baš bilo tako, onda bi oni najbogatiji bili i najsretniji, a oni najsiromašniji najnesretniji.

Naravno, ne trebaju nam nikakva istraživanja da bismo znali kako to nije tačno: I bogati plaču.

S druge strane, ako i siromašni mogu biti sretni, čemu se onda toliko trudimo zaraditi? U kojoj mjeri (ili količini) novac doista utječe na sreću? Ili možda sreća na novac? Ako i postoji povezanost između novca i sreće, kako možemo biti sigurni da je to uzročno – posljedična povezanost?

Sve su to prilično teška pitanja.

Nećemo vas mučiti s gomilom istraživanja nego samo s njihovim zaključcima. Dakle, ljudima koji ga nemaju – novac je važan i kada ga nemaju manje su sretni. Kada ga imaju, nisu nesretni, ali nisu zbog toga ni osobito sretni. Novac povećava sreću kad može pridonijeti zadovoljavanju temeljnih potreba: potreba za hranom, zaklonom, odjećom. To potvrđuje i nalaz da veza između općeg zadovoljstva životom i prihoda po glavi stanovnika postoji samo u onim najsiromašnijim zemljama. U onim bogatijima to nema nikakve veze: oni čak nisu ni toliko sretniji koliko imaju više love.

Da ne bi bilo zabune – u velikom siromaštvu nema ništa dobro i siromaštvo nas sigurno neće usrećiti. Ako svaki dan moramo brinuti hoćemo li imati za hranu, ako živimo u lošim i nehumanim uvjetima, ako smo neprestano zbog toga pod stresom – vjerojatno ćemo biti nesretni, često bolesni i živjeti u beznađu. Teško ćemo zadovoljavati i temeljne egzistencijalne potrebe, a o samoispunjenju svojih potencijala i sposobnosti neće biti ni govora. Možemo imati ne znam kakav slikarski talent, ali ako nemamo za platno, boje, kist (i twist?) teško ćemo ga ostvariti. Ako ovakvi ljudi dobiju više novca u svom životu, njih će to sigurno usrećiti. Svoje vrijeme i energiju neće morati trošiti na preživljavanje, nego će se moći usmjeriti na ono što im može donijeti više sreće i zadovoljstva. Druga je stvar hoće li u tome uspjeti.

Naime, kad jednom zadovoljimo svoje temeljne životne potrebe, veća količina novca neće nas učiniti sretnijima. Kupovanje sve više i više stvari samo zato što ih možemo kupiti i koje nam uopće ne trebaju neće nas usrećiti. Zašto? Zato što sreću ipak čine neke druge stvari.

Zašto nas novac sam po sebi neće usrećiti?

Prvi razlog je naravno taj što kad dobijemo više novca nismo s tim zadovoljni, nego želimo još više. Ako imamo plaću 1000 maraka, čini nam se da bi nas ona od 1500 učinila sretnijima. Kad uspijemo dobiti toliku plaću, neko smo vrijeme doista sretniji i zadovoljniji zbog onoga što nam višak novca omogućuje. No vrlo brzo se i na to naviknemo i sad sa zavišću gledamo one koji imaju 2000 maraka! Čini nam se da je baš tih 500 maraka više ono što bi nas stvarno učinilo zadovoljnima. I tako dalje…

U jednom istraživanju provedenom u SAD ljudi koji su zarađivali manje od 30.000 dolara godišnje izjavljivali su da bi 50.000 dolara značilo ispunjenje njihovih snova. No oni koji su zarađivali 100.000 dolara mislili su da bi im trebalo 250.000 dolara da bi bili zadovoljni. Dakle, što više imamo – više želimo, a kraja nema…

Drugi razlog je u tome što količinu novca koju imamo nismo skloni procjenjivati prema tome koliko nam omogućuje dobar i udoban život. Rijetki će sebi reći: „Pa sa svojom platom mogu sasvim pristojno živjeti i ne treba mi puno više.“ Većina se uspoređuje s onima koji imaju više i zato su stalno nezadovoljni. Čak i oni vrlo bogati su nesretni promatrajući one koji su bogatiji od njih.

Iako nam novac može donijeti različita zadovoljstva, sreća ovisi i o mnogim drugim stvarima – kvaliteti porodičnog života, prijateljstva, bavljenju različitim stvarima koje nas zanimaju. Možete pomisliti da se novac i te stvari međusobno ne isključuju. Zašto netko tko ima puno novca ne bi imao zadovoljavajući obiteljski život, prijatelje i bavio se stvarima koje ga zanimaju i vesele?

Teoretski je tako ali u praksi je to vrlo teško pomiriti. Zarađivanje zahtijeva mnogo vremena i energije i za druge stvari ostane nam vrlo malo i jednog i drugog. Osim toga javlja se i jedan vrlo zanimljiv fenomen. Naime, u početku nam, kao što smo vidjeli, novac doista povećava zadovoljstvo i kvalitetu života pa zaključimo da bi nam više novca donijelo i više zadovoljstva. No više ne znači nužno i bolje. Usmjeravajući većinu svog vremena i energije na zarađivanje novca i na materijalne dobiti, postajemo sve manje osjetljivi na druge dobre stvari u životu kao što su umjetnost, prijateljstvo ili prirodne ljepote. Kako te stvari ne donose novac, počinjemo ih sve manje cijeniti i čini nam se neracionalno trošiti vrijeme na njih kad od njih nemamo nikakve koristi. Tako se odričemo mnogih stvari koje sreći pridonose više od novca, imamo sve više materijalnih dobara, a nismo zadovoljni onoliko koliko smo očekivali da ćemo biti.

U istraživanjima koja ispituju povezanost novca i sreće otkrivena je još jedna zanimljiva činjenica. Ako isključimo one jako siromašne, kod ostalih ljudi izgleda da nije toliko bitno koliko novca imaju, nego koju važnost u svom životu pripisuju novcu. Oni kojima je novac važniji od ostalih stvari u životu (bez obzira koliko ga imaju) manje su zadovoljni i svojim prihodima i životom općenito. Istraživanja provedena u SAD, Engleskoj, Južnoj Koreji, Singapuru, Rusiji, Njemačkoj i Indiji u kojima su sudjelovali tinejdžeri, studenti i odrasli ljudi pokazala su da oni pojedinci koji veliku vrijednost pripisuju materijalnim stvarima imaju manji osjećaj zadovoljstva u životu, lošije odnose s drugim ljudima i manje pridonose zajednici u kojoj žive.

Nažalost, kultura u kojoj mi živimo toliko je materijalistički orijentirana da mnogi ljudi vjeruju kako ih samo novac i slava mogu usrećiti. Zarađivanje novca postaje mnogima, ako ne jedini, a ono glavni cilj u životu. Savremeno društvo izgleda da je eliminiralo sve druge načine da se ostvari dobar život ili barem te načine smatra manje vrijednima. Historičar Karl Polányi tvrdi da su prijašnja društva davala ljudima šansu da ostvare uspješan život na različite načine. Mogli ste biti duhovnjak, bonvivan, mudrac, dobar majstor, hrabri patriota ili pošteni građanin – i ljudi su vas cijenili. Danas se vrijednost svega pretvara u dolare, funte ili kune, a vrijednost osobe i njezinih dostignuća mjeri se cijenom koju mogu postići na tržištu (a bome čak i visinom otkupnine koju bi tražili eventualni otmičari!) Slika nije dobra ako je ne možete skupo prodati, niti ste mudri ako ne možete svoje savjete nekome skupo naplatiti. Kada se ima u vidu ovakvo stanje stvari, nije ni čudo da većina ljudi vjeruje kako im je jedina šansa da budu sretni – da se obogate.

Da ne biste zaključili kako će vas novac unesrećiti ili kako vam ni u kojem slučaju ne može pomoći da budete sretniji, mora se reći da ipak ne mora biti tako. Kao i sve druge stvari u životu i novac nas može unesrećiti, ali i usrećiti, ovisno o tome kako ga upotrijebite. Ako ne postane sam sebi svrhom i ako ga iskoristimo i za neke druge stvari, a ne samo kupovanje stvari kojih se za dva dana zasitimo – možda će nas i usrećiti.

Izvor: knjiga Tri puta do otoka sreće

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top