Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu skoro pola milenija čuvar vrijedne građe

Gazi Husrev-begova biblioteka (GHB) u Sarajevu, koja se klasificira kao historijska, odnosno biblioteka specijalnih zbirki, obilježava 485 godina postojanja. U Bosni i Hercegovini i svijetu poznata je po vrijednoj bibliotečkoj i nebibliotečkoj građi značajnoj, ne samo za historiju zemlje i regiona, nego i šire.

Biblioteka je od 8. januara 1537. godine, kada je osnovana drugom vakufnamom (zakladnim dokumentom) namjesnika Bosne Gazi Husrev-bega, nekoliko puta izmještana. Svojoj kući, odnosno u kompleks Gazi Husrev-begovih vakufa vratila se 2014. godine, a nova zgrada poklon je naroda i vlade države Katar.

Gazi Husrev-beg je u svom kompleksu prvom vakufnamom osnovao džamiju, hanikah, a kasnije i medresu i druge objekte i vjersko-prosvjetne institucije. Ipak, da bi zaokružio sistem vjersko-obrazovnih i odgojnih institucija, odlučio je osnovati biblioteku, te u vakufnami naznačio da višak sredstava od gradnje izdvoji za nabavku vrijednih i probranih knjiga koje će služiti učenicima i prepisivanju onima koji se budu služili naukom. Štaviše, sam Gazi Husrev-beg učestvovao je u nabavci određenih knjiga, a bilješka o tome navedena je u nekoliko rukopisa.

– Pola milenija čuvar sjećanja na brojna događanja na ovim prostorima –

Osman Lavić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu u razgovoru za Anadolu Agency (AA) govorio je o radu biblioteke u proteklih nekoliko stoljeća, njenom značaju, vrijednoj bibliotečkoj i nebibliotečkoj građi, izazovima koje je donijela pandemija COVID-19 i planovima za budući period.

”Gazi Husrev-beg, namjesnik Bosne, osnivajući medresu i biblioteku, ovaj šeher, ovo Sarajevo doveo je na listu svjetskih metropola“, rekao je Lavić koji je podsjetio kako su se u ovom gradu čuvala, cijenila, prepisivala, pisala i koristila knjiga.

U tom kontekstu, kazao je Lavić, GHB od prvog dana predstavlja školsku i javnu biblioteku, mjesto gdje su građani Sarajeva mogli da posude, dobiju štivo koje ih je u to vrijeme interesiralo i koje im je trebalo za njihovu službu, izučavanje u više medresa koje su tada egzistirale u Sarajevu.

”Od tada, do danas, 485 godina biblioteka živi zajedno sa svojim gradom. Bilježi i memoriše ono što se dešava i događa na ovim prostorima, čuva naše pamćenje u posljednjih pola milenija, odnosno za buduće generacije, arhivira ono što se na polju islamske kulture i islamske tradicije važno dešavalo na ovim prostorima“, rekao je Lavić.

Biblioteka je, kao i grad, u proteklih nekoliko stoljeća bila suočena s brojnim nedaćama, uključujući ratove, požare, poplave, pobune, kuge…

”Ali, je uvijek uspijevala obnoviti se iznova, svoje fondove sačuvati od potpunog uništenja i ustvari izaći još jača i bogatija s građom koja bi propadanjem nekih drugih institucija ustvari, bila deponovana i pohranjena na ovim prostorima“, rekao je Lavić.

U njenom spašavanju od brojnih nedaća, uključujući požare, učestvovali su i nemuslimani svjesni njenog značaja.

”Zapamtila je i mislim uspješno prebrodila i ovu posljednju nedaću, koju mi zovemo pandemijom, mada je ona zapamtila i ranije kuge koje su harale i bile u Sarajevu. Ali ova pandemija u protekloj 2021. godini je bila karakteristična po tome što je to bila druga godina pandemije na ovim prostorima i biblioteka je već na neki način prilagodila svoj rad u prethodnoj godini u skladu s epidemiološkim mjerama i propisima kriznih štabova na ovom području“, rekao je Lavić.

Pojasnio je kako se u tom dijelu veoma korisnom pokazala digitalna Gazi Husrev-begova biblioteka osnovana prije nekoliko godina, a koja je korisnicima dostupna putem web stranice.

”Samo u 2021. godini, imali smo skoro pola miliona pristupa našoj digitalnoj biblioteci od strane naših korisnika i gotovo kompletna komunikacija biblioteke sa svojim korisnicima išla je digitalnom odnosno online linijom, da su se ljudi javljali i izražavali svoje potrebe za određenom literaturom i dokumentacijom. Ako smo ranije imali digitalizirano, ustupali njima, ako ne, digitalizirali i davali im na korištenje“, rekao je Lavić.

Istakao je kako biblioteka nikada nije potpuno zatvorila svoja vrata jer bi to bilo u suprotnosti s odredbama njenog vakifa. Ipak, rad je prilagođen novonastaloj situaciji. Reducirano je radno vrijeme, broj posjeta u čitaonicama, a određen je i obavezan karantin za korištenu bibliotečku građu od pet dana, prakticirali pojačanu dezinfekciju prostora i tome slično.

– Iznimno vrijedna rukopisna građa iz različitih dijelova islamskog svijeta –

Gazi Husrev-begova biblioteka, koja se u bibliotečkoj klasifikaciji smatra bibliotekom specijalne građe je manja po obimu, ali iznimno značajna po vrsti dokumentacione i arhivske građe koju čuva u svojim fondovima.

”Biblioteka posjeduje oko 100.000 bibliotečkih jedinica. Od toga, uvijek, na prvom mjestu izdvajamo rukopisnu građu, 10.585 kodeksa rukopisa na orijentalnim jezicima (arapskom, turskom i perzijskom jeziku) i bosanskom jeziku pisanom arapskim pismom različitog sadržaja iz različitih vremenskih perioda i na različitim mjestima na kojima su nastali rukopisi. Ali, činjenica je i karakteristično je to da su to štiva koja su se koristila u odgojno-obrazovnim zavodima na prostoru BiH i šire. Neka od njih su nastajala u različitim mjestima prostranog islamskog carstva, ali su dopremana ovdje i korištena na ovim prostorima”, rekao je Lavić.

Osvrnuvši se na rukopise govorio je i o umjetnički iluminiranim raritetima ”biserima islamske i svjetske umjetnosti”, kakav je džuz Mehmed-paše Sokolovića kojeg je naručio za svoju džamiju u Sokolovićima, kod Rudog u 16. stoljeću. Tu je i mushaf Fadil-paše Šerifovića, koji je naručen kada je bio na hadždžu polovinom 19. stoljeća, kada je od izbjeglice iz Dagestana tražio da mu prepiše iluminiran prijepis Kur’ana koji će kasnije pokloniti Gazi-husrev begovoj džamiji kako bi bio primjer za kasnije prepisivače.

Istakao je kako ne treba zaboraviti ni arhivsku građu, posebno vakufname, dokumente, rodne listove bh. kulturnih objekata, kulturno-obrazovnih institucija među kojima su i medrese, tekkije, mektebi, džamije, česme, čaršije…

”Rodni listovi tih objekata, njih preko 400 u originalu ili prijepisu se čuvaju u ovoj biblioteci”, rekao je Lavić.

Izdvojio je i autografe Šejha Juje Ejubovića, iz Mostara, hronici Mula Mustafe Bašeskije, odnosno autografu tog rukopisa, Historiji Bosne Saliha Sidkija Hadžihuseinovića – Muvekkita…

”Možemo govoriti o desetinama autografa i prijepisa naših, bh. mislilaca, filozofa, teologa, muftija, kadija koji su promišljali savremena pitanja koja su bila aktuelna u njihovom vremenu, to predočili u rukopise, kodekse, risale, djela, a onda se ta djela koristila diljem islamskog svijeta u obrazovnim institucijama, medresama, fakultetima i tako dalje“, rekao je Lavić.

Najstarija knjiga koju biblioteka čuva je prepisana 1106. godine, a riječ je o svesku enciklopedijskog djela “Iḥyā ′ ‘Ulūm al-Dīn“ (Oživljavanje islamskih znanosti), islamskog učenjaka Muhammeda al-Ghazalija.

Lavić je rekao kako to svjedoči da Bosna u 400 i nešto godina osmanskog perioda nije bila krajište, pokrajina, već su se u njoj izučavale nauke i koristila literatura koja je korištena i u Istanbulu i Bagdadu, Mekki, Medini što će reći da je Bosna bila važan dio Osmanskog carstva gdje su odgojno-obrazovne institucije bile na istom nivou i ranga kao i u drugim mjestima.

Značajni su i mnogi muzejski eksponati koji se čuvaju u ovoj biblioteci.

– Za naredni period planiran kapitalni projekt –

Lavić je kazao kako GHB je 2021. godine bila prinuđena reducirati određene aktivnosti zbog pandemije.

”Tako, da smo neke druge projekte radili koji nisu bili u prvom planu kada smo pravili plan za ovu godinu. Ono što možemo istaći s ponosom jeste da smo ove godine započeli jedan generacijski važan projekat izrade regesti Kadića hronike. Riječ je o historiji Bosne koju je napisao naš čovjek, sekretar Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu, Muhamed Enveri Kadić, koji je umro 1931. godine. Ta njegova historija obuhvata historiju Bosne od 1389. do 1931. godine. Ona se sadrži od 28 svezaka, odnosno oko 12.000 rukom pisanih folija“, rekao je Lavić.

Dodao je kako je riječ o jednoj vrlo obimnoj, neprocjenjivoj građi za historiju Bosne u kojoj su sačuvani mnogi dokumenti, fermani, berati, kraća djela, historijske činjenice i tome slično, a koje su dosadašnji historičari koristili iako ona nikada nije bila u kompletnom djelu dostupna javnosti.

”Zajedno s Institutom za historiju Republike Turske iz Ankare, pristupili smo izradi regesti ovog djela”, rekao je Lavić.

Pojasnio je kako su 2021. godini uspjeli uraditi pet svezaka, a u 2022. planiraju uraditi naredne sveske. Kompletno štampanje u 50 svezaka planirano je za 2023. godinu.

Godišnjica osnivanja i kontinuiranog rada biblioteke bit će obilježena predstavljanjem presjeka rada biblioteke u 2021. godini.

Ove godine je pripremljena i posebna muzejska postavka pri GHB nazvana ”Muzej knjige“, gdje su izloženi najkarakterističniji primjerci knjige koju biblioteka čuva, ali i kompletan proces nastanka čuvanja, upotrebe i valoriziranja knjige na ovim prostorima.

Otvorenje muzejske zbirke planirano je za 14. januara 2022. godine.

Akos.ba