Dobro doš’o, komšija

 Neki dan nam neko

Pozvoni na vrata,

Otvorim kad Safet,

Komš’o s trećeg sprata.

”Dobro doš’o, komšija,

Bog ti dobro dao,

Odavno te nije bilo,

Nek’ si baš došao.

Ne viđam ti ženu,

Ni djece ti nema,

Pa je kod nas u stanu

Dosada golema.

Prije ste nam dolazili

Redovno na sijelo,

Igrala se djeca s našom,

Bilo je veselo.”

Komšija se izvinjava,

Na odmoru bio,

Pa je, kaže, s porodicom

U Istanbul hodio.

Donio nam s putovanja

Sad poklone neke,

Djeci slatkiš i igračke,

A ženi dvije deke.

Meni dade tespih

I CD sa Kur’anom,

Zagrli se i poljubi sa mnom

K’o s najboljim jaranom.

Za njim dođe i žena mu,

S djecom nam na sijelo,

Opet kao nekad

Postade veselo.

Hvala Bogu nek’ nam ima

Komšiluka fina,

Imat’ dobrog komšiju

Prava je milina.

P.S.

Ovi stihovi su šaljivog karaktera i govore o važnosti lijepih komšijskih odnosa, te pažnje i brige koju bi svi mi trebali poklanjati prema svojim komšijama.

Za Akos.ba piše: Admir Iković