Poezija: Riječi
Postoje riječi svilene, nježne
Ljubavnog zova, prepune čežnje
Ali i one opore, ljute
Koje su ljepše kad se prešute.
Svaka je riječ u drugoj boji
Crvena, žuta, šta kojoj stoji
Psovke su crne, iskrene bijele
A sive one koje ih dijele.
Imaju riječi određen oblik
Blage okrugle, a kockast povik
Mogu biti oštre, često i hladne
Al’ onih toplih, duše su gladne.
Znaju zle riječi oružje biti
Nanijeti rane, pa i ubiti
Udare bolno sve one teške
Pravo u srce, hitac bez greške.
Često se čuju i riječi ružne
Gorčinu nose kao i tužne
Kako su slatke i srećom zvone
Vesele riječi uz osmijeh one.
A znaju nekad vatra da budu
Tada se čovjek nađe u čudu
Plamenom lice u tren opeku
Čistu bi mogle zagaditi rijeku.
Pogane riječi vode do rata
A lijepe svaka otvore vrata
Zato ti uvijek tri puta mjeri
Šta ćeš govorit dobro proberi.
Nikada nemoj pričati laži
Ma neka košta, istinu kaži
Što češće možeš Boga spomeni
I bićeš onaj koga se cijeni.
Piše: Sead Zubanović
Akos.bA
