Kur’an te uči…

Kur’an te ne uči samo kako da robuješ Allahu nego i kako da živiš. Uči te kako da pronađeš smirenost i ne poljuljaš se svaki put kada život postane nestabilan; kako da pridobiješ ljude, otkloniš neprijateljstvo, kada da se suočiš, a kada da se udaljiš. Kur’an ti, na zadivljujući način, objašnjava ljudsku prirodu i zakonitosti života u zajednici.

Uči te da drugima želiš dobro i da ne priželjkuješ ono čime je Allah druge odlikovao. Tako živiš smirenije, oslobođen tjeskobe stalnog poređenja. Uči te da o ljudima misliš dobro. Ko je to iskusio, zna koliko lijepo mišljenje o drugima doprinosi unutrašnjem miru i očuvanju odnosa. Sumnjičenje, nasuprot tome, otvara vrata brojnim nevoljama.

Kada dođe do neslaganja, Kur’an te podsjeća: „I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete…“ (El-Bekare, 237) Ako se raziđeš u mišljenju s prijateljem, suprugom ili poslovnim partnerom, sjeti se ovog pravila. Ono te upravo u trenutku ljutnje poziva da prizoveš lijepa sjećanja koja vas povezuju. Prisjećanje na dobro koje je među vama postojalo pomaže da se ugasi želja za osvetom koja čovjekom može ovladati tokom sukoba.

Kur’an te uči da izađeš iz uskog kruga vlastitih interesa i razmišljaš o zajedničkoj koristi. Uči te da svoje težnje gradiš prema stvarnim potrebama, umjesto da ih prepustiš nezasitim željama. Uči te samopoštovanju, dostojanstvu i odbijanju poniženja i potčinjenosti. Uči te da budeš aktivan član zajednice: da s ljudima dijeliš radosti i tuge, pozivaš dobru, odvraćaš od zla i sarađuješ u dobročinstvu i bogobojaznosti.

Kur’an te uči da ljudima ukažeš na njihove greške, umjesto da kukavički govoriš o njihovim manama iza njihovih leđa. Ako nemaš hrabrosti da im se obratiš, dovoljno je da šutiš. Kada vidiš nekoga ko uživa u narušavanju tuđe časti, trebaš ga zaustaviti. Ako ne možeš, barem mu nemoj pružati podršku svojim reakcijama. Uskraćivanje odobravanja može mu pokazati koliko je nedostojno ono što radi.

Kur’an te uči da isticanje može izazvati neprijateljstvo, čak i kod najbližih, kao što pokazuje kazivanje o Jusufu, alejhis-selam. Zato se čuvaj ulaska u sukobe sa zavidnicima, ma koliko bio sposoban pobijediti ih. Zavidnikov cilj jeste da te zaustavi, a uspjeh mu može biti već to što ti je odvukao pažnju. Jasno odredi svoj cilj i ne dopusti da te svaka usputna bitka udalji od njega.

Kur’an te uči da ljudima govoriš lijepe riječi. Lijepa riječ poput je stabla čije se grane pružaju prema nebu: ne znaš dokle će doprijeti njen utjecaj. Koliko se samo ljudskih života promijenilo zbog jedne riječi! Malo šta tako snažno djeluje na ljudsku dušu. Uči te i da ćeš susresti ljude kojima činiš dobro, a oni ti uzvraćaju zlom. Nemoj se time opterećivati, jer ti očekuješ ono što je kod Allaha, a ne ono što je kod njih.

Kur’an te uči da se tvoje loše osobine mogu popravljati i da si odgovoran za rad na sebi: „Uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!“ (Eš-Šems, 9–10) Zato se nemoj opravdavati riječima: „Takva mi je narav.“ Uči te i da stalno zanemarivanje glasa savjesti ostavlja trag na srcu: „A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.“ (El-Mutaffifin, 14)

Kur’an te uči da razgovaraš na najljepši način, jer ideje do ljudskog razuma dopiru i preko osjećaja. Ako svojim govorom zanemariš osjećaje sagovornika, možeš zatvoriti vrata poruci koju želiš prenijeti. Uči nas i da razgovor ima smisla s onima koji iskreno traže istinu, dok na tvrdoglavo nadmetanje ne trebamo rasipati vrijeme: „…a neznalica se kloni!“ (El-A’raf, 199)

Kur’an te uči da liječiš uzroke problema, a ne samo njihove posljedice. Zato ispravlja čovjekovo razumijevanje stvari, iz kojeg potom proizlaze njegova uvjerenja i postupci: „…i udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaganje…“ (El-Hadid, 7) Imetak nam je povjeren; njime ne raspolažemo neovisno o Onome koji nam ga je dao. Kada čovjek to razumije, lakše mu je udjeljivati na Allahovom putu. Ispravno razumijevanje vodi ispravnom djelovanju.

Kur’an nas uči da su ljudi stvoreni jednaki: sama pripadnost određenoj rasi, plemenu ili spolu nikome ne daje veću vrijednost. Uči nas i da je svijest o toj jednakosti važna za međusobno upoznavanje. Onaj ko unaprijed vjeruje da je bolji od drugih teško će prepoznati vrijednost upoznavanja s njima. Zato ajet najprije podsjeća na zajedničko porijeklo ljudi, a zatim govori o svrsi njihovih različitosti: da se upoznaju.

Mnogo je kur’anskih smjernica koje naš život čine sretnijim i smirenijim. Ko razmišlja o značenjima Kur’ana i primjenjuje ih u popravljanju sebe i svoje zajednice, posebno će se radovati što mu je Kur’an dostupan. U njemu prepoznaje jasan put prema sreći i dublje razumije Allahove riječi: „Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.“ (Junus, 58)

dr. Najif bin Nehar

Prijevod i obrada: akos.ba