Ljudska koža: blagodat, osjetilo i svjedok naših djela

Koža je vanjski omotač ljudskog tijela i njegov najveći organ. Prekriva tijelo, štiti unutrašnje strukture i omogućava nam da osjećamo dodir, pritisak, toplotu, hladnoću i bol. Iako je svakodnevno gledamo, rijetko razmišljamo o složenosti njene građe i važnosti poslova koje neprestano obavlja.

Blagodat koju primjećujemo tek kada je izgubimo

Među blagodatima koje je Allah podario čovjeku jeste i koža. Ona štiti tijelo od vanjskih utjecaja, učestvuje u reguliranju tjelesne temperature i predstavlja izuzetno razvijen osjetilni organ.

Njene uloge međusobno su povezane. Štiti nas od brojnih štetnih utjecaja, ograničava gubitak vode, učestvuje u odbrani od mikroorganizama i doprinosi održavanju tjelesne temperature. U njoj, pod djelovanjem sunčeve svjetlosti, započinje stvaranje vitamina D.

Koža često pokazuje i nešto od našeg unutrašnjeg stanja: crvenimo od stida, blijedimo od straha, znojimo se pri naporu ili uznemirenosti. Na njoj se mogu vidjeti i znaci pojedinih zdravstvenih poremećaja.

Njenu osnovnu građu čine površinski sloj, epidermis, i dublji sloj, dermis, ispod kojih se nalazi potkožno tkivo. U dermisu su krvni sudovi, živčani završeci, folikuli dlake, znojne i lojne žlijezde. Živčani završeci omogućavaju osjete bola, dodira, pritiska i temperature, dok znojenje pomaže rashlađivanju tijela.

Debljina kože razlikuje se od jednog dijela tijela do drugog. Koža očnih kapaka veoma je tanka i prilagođena njihovim nježnim pokretima. Na dlanovima i tabanima znatno je deblja, u skladu s pritiskom, trenjem i opterećenjem kojima su ta mjesta izložena.

Poremećaj njene građe ili funkcije može ozbiljno otežati život. Nasljedne i stečene bolesti, nepravilna prehrana, pojedini lijekovi i drugi utjecaji mogu narušiti zdravlje kože. Ono što svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo tada postaje blagodat čiju vrijednost jasnije osjećamo.

Koža i osjećaj bola

Uzvišeni Allah kaže:

„One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; kad im se kože ispeku, zamijenićemo im ih drugim kožama da osjete pravu patnju. Allah je, zaista, silan i mudar.“ (En-Nisa, 56)

Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta prenosi od Ibn Omera da će njihove izgorjele kože biti zamijenjene novim, bijelim poput listova papira. Navodi i predaju Jahjaa ibn Jezida el-Hadremija o višestrukim kožama i različitim oblicima patnje između njih. To su predaje navedene u tefsiru, a ne riječi samog kur’anskog ajeta.

S medicinskog stanovišta, koža ima važnu ulogu u osjećaju bola. Opekotine koje zahvataju dio njene debljine mogu biti veoma bolne. Kod opekotina koje unište cijelu debljinu kože, osjet u samom najdublje oštećenom području može biti znatno smanjen ili odsutan zbog uništenja živčanih završetaka. To ne znači da je čitava povreda bezbolna niti da dublja tkiva nemaju sposobnost osjećanja bola.

Ajet govori o obnavljanju kože radi nastavka osjećanja patnje. Njegova osnovna poruka jeste upozorenje na ahiretsku kaznu i Allahovu moć. Medicinska saznanja o osjetnoj ulozi kože mogu biti povod za razmišljanje, uz pažnju da se ajet ne svodi na pojednostavljenu anatomsku tvrdnju.

Koža koja zadrhti pred Allahovim govorom

Koža se u Kur’anu spominje i u opisu strahopoštovanja, a zatim smirenosti koju vjernici pronalaze u Allahovom govoru:

„Allah objavljuje najljepši govor, Knjigu sličnu po smislu, čije se poruke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, kože njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov Pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoće; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na Pravi put neće moći uputiti.“ (Ez-Zumer, 23)

Ibn Kesir objašnjava da je ovo opis čestitih ljudi dok slušaju govor svoga Gospodara. Razumijevanje obećanja i upozorenja budi u njima strahopoštovanje, pa ih podilazi jeza. Zatim im se kože i srca smiruju zbog nade u Allahovu milost i dobrotu.

Tako se unutrašnje stanje srca odražava i na tijelo. Čovjek sluša, razumije i osjeća. Upozorenje ga potiče na preispitivanje, a obećanje milosti vraća mu nadu.

Koža kao svjedok čovjekovih postupaka

Kur’an nas upozorava i na trenutak kada će dijelovi ljudskog tijela svjedočiti o onome što je čovjek radio:

„I kad dođu do nje, uši njihove, i oči njihove, i kože njihove svjedočiće protiv njih o onome što su radili.“ (Fussilet, 20)

Ibn Kesir pojašnjava da će svjedočiti o njihovim djelima, bez skrivanja onoga što su činili. Ljudi će se tada obratiti vlastitim kožama:

„‘Zašto svjedočite protiv nas?’ – upitaće oni kože svoje. – ‘Allah, koji je dao sposobnost govora svakome biću, obdario je darom govora i nas’ – odgovoriće. – ‘On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili.’“ (Fussilet, 21)

Zatim slijedi podsjećanje na njihovu pogrešnu predstavu o Allahovom znanju:

„Vi se niste krili zato da ne bi uši vaše i oči vaše i kože vaše protiv vas svjedočile, već zato što ste vjerovali da Allah neće saznati mnogo štošta što ste radili.“ (Fussilet, 22)

Čovjek može sakriti postupak od drugih ljudi, ali ga ne može sakriti od Allaha. Tijelo kojim se služi na dunjaluku na ahiretu će, Allahovom voljom, svjedočiti. Ovi ajeti pozivaju na odgovornost i u trenucima kada nema ljudskih svjedoka.

Dodir i fikhska pitanja

U prilogu se razmatra i pitanje rukovanja između muškarca i žene koji jedno drugome nisu mahremi, odnosno nisu u srodstvu koje trajno zabranjuje brak.

U klasičnoj fikhskoj literaturi postoje razlike u pojedinostima ovog pitanja. Prema stavovima navedenim u tekstu, hanefije, malikije, šafije, hanbelije prema odabranom predanju te Ibn Tejmijja zabranjuju rukovanje s mladom ženom koja muškarcu nije mahrem. Kod hanefija se u tom obrazloženju spominje mogućnost spolne privlačnosti, dok se u navedenom hanbelijskom stavu zabrana odnosi i na rukovanje preko pregrade, poput tkanine.

Kod dijela pravnika razmatranje starije osobe povezano je s postojanjem ili odsustvom strasti i bojazni od iskušenja. Malikijski izvori navedeni u prilogu zabranu proširuju i na veoma staru ženu, pozivajući se na općenitost dokaza. U navedenom šafijskom stavu zabrana dodirivanja žene koja nije mahrem također nije ograničena samo na mlade žene.

Ovaj dio pokazuje da se dodir u fikhu razmatra i kroz granice odnosa među ljudima, uz razlike u pravnim obrazloženjima i pojedinostima.

Koža nas, dakle, podsjeća na blagodat zaštite i osjeta, na povezanost tijela i duševnog stanja te na odgovornost za ono što činimo. Ono što nas danas štiti i omogućava nam da osjećamo svijet oko sebe Kur’an spominje i kao budućeg svjedoka naših djela.

alukah.net

Prijevod i obrada: akos.ba