Veliki grijesi: Laganje – ‘Laž ocrnjuje lice čovjeku’

 Svi se učenjaci slažu u tome da je laganje strogo zabranjeno / haram, kako to pojašnjava poznati učenjak Nevevi u svojoj knjizi El-Ezkar, str.467.

Allah, dž.š., u Kur’anu kaže:  “…pa ćemo se iskreno pomoliti i Allahovo prokletstvo prizvati na one koji neistinu govore.” ^[1]

“Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.” ^[2]

Abdullah ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Držite se istine, jer ona zaista vodi dobročinstvu, a dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek govori istinu i stalno njoj teži sve dok ne bude kod Allaha upisan kao iskren. Klonite se laži, jer ona zaista vodi u gri- ješenje, a griješenje vodi u Džehennem. Čovjek će lagati i stalno težiti laganju sve dok ne bude kod Allaha, dž.š., upisan kao lažac.” ^[3]

Abdullah ibn Mes’ud, r.a., to pojašnjava na slijedeći način: “Čovjek će lagati pa kada god slaže upisaće se na njegovom srcu crna tačka i tako će mu cijelo srce pocrnjeti i tada će biti kod Allaha upisan kao lažac.” ^[4]

Ebu Berzete, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Laž ocrnjuje lice čovjeku a zbog prenošenja riječi će biti kažnjen u kaburu.” ^[5]

Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je neki čovjek upitao Allaho- vog Poslanika, s.a.v.s., o djelima džennetlija, pa mu Poslanik reče: -To je iskrenost, jer kada čovjek govori istinu on postane dobročinitelj, a kada postane dobročinitelj on tada postane vjernik, a kada postane vjernik ući će u Džennet. Tada prisutni upitaše: -A kakva su djela džehennemlija? Poslanik, s.a.v.s., odgovori: -To je laž, jer kada čovjek laže on čini grijeh, a ustrajno činjenje grijeha vodi u nevjerstvo, pa kada čovjek postane ne­vjernik ući će u Džehennem.” ^[6]

Laž je osobina i karakteristika munafika, kao što se to vidi iz hadisa koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Tri su osobine munafika, pa makar on klanjao, postio i sebe smatrao muslimanom: kada govori laže, kada obeća on to ne ispuni i kada mu se nešto povjeri i dadne u emanet on to pronevjeri.” ^[7]

Ebu Umamete, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjerniku može svašta biti svojstveno osim laži i prevare.” ^[8]

Safvan ibn Sulejm, r.a., prenosi da je neko upitao Allahovog Posla­nika, s.a.v.s.,: -Može li vjernik biti strašljiv? Poslanik odgovori: -Može. Oni upitaše: -A može li vjernik biti škrt? Poslanik odgovori: -Može. Oni ponovo upitaše: -A može li vjernik biti lažljivac? Poslanik odgovori: -Ne može.” ^[9]

Takođe Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Trojicu Allah na Sudnjem danu neće ni pogledati, niti će s njima govoriti, od grijeha ih neće očistiti

i oni zaslužuju tešku patnju: starac koji čini blud (zinaluk), lažan vladar i ohol siromah.” ^[10]

Nuvas ibn Sem’an, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Teško onome koji priča priče da bi time zasmijavao ljude, teško njemu, teško njemu i teško njemu.” ^[11]

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ve­lika je prevara da svome bratu nešto pričaš i on tebi pri tome vjeruje a ti njemu lažeš.” ^[12]

Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ko kaže da je nešto sanjao a on to uistinu nije sanjao, biće zadužen na Sudnjem danu da sveže dvije kratke dlačice u čvor a to je nemoguće uraditi.” ^[13]

Sličan prethodnom je i ovaj hadis u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Najveća potvora na Allaha je da čovjek kaže da je nešto usnio a on to uistinu nije usnio.” ^[14]

Abdullah ibn Omer, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada čovjek slaže od njega se meleki odmaknu na veliku udaljenost (milja) zbog smrada koji je prouzrokovan tom laži.” ^[15]

Aiša, r.a., kaže: “Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., nije ni jedno svojstvo bilo mrže od laži. Kada bi neko u njegovom prisustvu slagao Poslanik bi prema njemu osjećao negodovanje sve dok ne bi saznao da se taj čovjek zbog te laži pokajao.” ^[16]

Laž treba izbjegavati pa čak i u neznatnim i sitnim stvarima, na što ukazuju slijedeći hadisi:

Esma bint Jezid, r.a., je jednom prilikom upitala Allahovog Poslani­ka: -Poslaniče, ako neka od nas za nešto kaže da to ne voli a ustvari ona to voli, je li se i to računa kao laž? Poslanik joj odgovori: – Svaka laž se piše kao laž, pa makar ona bila i mala.”

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko djetetu kaže: ‘Dođi da ti nešto dadnem!’, pa mu ništa ne dadne i to je laž.” ^[17]

Musliman je dužan da vodi računa o svome jeziku i da vodi računa o onome šta govori, tako da govori samo kada se za tim ukaže potreba, jer je šutnja spas sa kojim se ništa ne može usporediti. Na to nas podstiče i Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji kaže:

“Ko vjeruje u Allaha i Onaj svijet neka govori ono što je korisno ili neka šuti.” ^[18]

Ebu Musa, r.a., kaže da su pitali Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko je najbolji musliman, pa mu on reče: “Onaj od čijeg jezika i ruku su sigurni drugi muslimani.” ^[19]

Bilal ibn Haris, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ponekada čovjek kaže neku riječ kojom stekne Allahovo, dž.š., zado­voljstvo a nije bio ni svjestan da će time zadobiti Njegovo zadovoljstvo koje će mu se pisati sve do Sudnjeg dana. Ponekada čovjek kaže neku riječ kojom izazove Allahovu, dž.š., srdžbu, a nije bio ni svjestan da će s tom riječi izazvati Njegovu srdžbu koja će mu se pisati sve do Sudnjeg dana.” ^[20]

U sličnom hadisu od Ebu Hurejre, r.a., se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čovjek ponekada izrekne neku riječ – ne vodeći računa je li ona dobra ili nije i zbog nje će biti bačen u džehennemsku vatru.” ^[21]

Svakako se ovdje radi o riječima i izrekama koje se smatraju velikim grijesima. Muaz ibn Džebel, r.a., je jednom prilikom upitao Allahovog Poslanika: ‘Hoćemo li biti pitani zbog onoga što izgovorimo?’ Poslanik mu je odgovorio: “Teško tebi -o Muazu- pa ljude neće ništa više dovo­diti u vatru kao što će rezultati njihovih jezika i njihovog govora.”

Neko od ljudi je bio upitan o tome koliko mahana ima kod čovjeka, pa je odgovorio: -Ima ih bezbroj a ja sam ih nabrojao osam hiljada. Međutim, našao sam osobinu ili karakteristiku koja bi -kada bi se primjenila- sakrila sve ove mahane. To je čuvanje jezika.