Top pet dječijih odgovora koji izluđuju roditelje svaki dan

Pitanje je samo u redosljedu, ali rečenice i riječi kojima nas djeca izluđuju su vrlo slične, ako ne i iste.
Piše: Jasmina Jovanović

Ne znam za druge roditelje i drugu djecu, ali u mom slučaju prva riječ na listi omraženih je mala, kratka ali ubojita riječca “evo!” Iako u razgovoru i druženju sa drugim majkama shvatam da je situacija vrlo slična. Pitanje je samo u redosljedu, ali rečenice i riječi kojima ih djeca izluđuju su vrlo slične, ako ne i iste, piše portal detinjarije.com.

1. Evooooooo!

Nema veze da li je u pitanju neka žurba ili ne, ova riječ je nepoželjna. Nema veze kojom intonacijom je izgovorena i koliko glasno, ne, sve to nema veze! Nekad je to “evo” kratko i jasno, ali opako, nekad “evooooooooo!” – ali dužina riječi nikad ne obećava ozbiljnost, ne dam se prevariti. A vrlo rijetko zna da bude i “eeeeevoooo!” – ni ova produžena varijanta ne znači da će to “evo” nastupiti uskoro, naprotiv.

Uveče nikako da ih natjeram u krevet: “evo, da ovo uradim”, “evo, da ono uradim”, “paa evo”, “evo sad ću”, “evo samo još ovo da obavim”, “evo, perem zube” (koje je trebalo oprati prije minimum pola sata), “evo pakujem knjige” (koje je trebalo spakovati …ih…uzalud pričam kad ih je trebalo spakovati), “evo, idem da se tuširam” (a otkad sam rekla, hajmo sad tuširanje pokret…). I tako unedogled… Od njihovog “evo”, živci su mi kao mreža pauka nedonoščeta, jedva da postoje…

Čekam tako par minuta, a onda nastavim: “U kom vijeku stiže to tvoje evo na red? Koje godine ćeš završiti sa Evanjem? Nemojte me evati, polazite!”

Jeste, uveli smo sasvim nov i širim masama nepoznat pojam u svakodnevni život. Evanje. Evanje je, pa… narodna poslovica bi rekla – Obećanje ludom radovanje, a svaka majka bi rekla, to je iščekivanje da ti djete nešto učini, ili da te posluša, ali ono se nada da ćeš na to zaboraviti, ili uraditi sam, pa i ne pokušava. Da, baš tako…

2. Samo još ovo da uradim..

U suštini ima istu funkciju i vrlo slično značenje. Jedino što češće ovu rečenicu koriste starija deca, kao u fazonu nije ”evo mrzi me”, nego kao “već nešto radim, i ti me sad prekidaš”. Obično ništa ne rade, ili rade neku glupost samo da bi roditelji čekali. Režu zarezanu olovku, slažu bojice u pernicu, iako se opet vraćaju za radni sto i trebaće im te bojice, menjaju lutki haljinu, češkaju se ili nešto slično…

3. Ja to nisam uradio/uradila

“Molim te pokupi te igračke ako već idete napolje!” kažem mlađoj, starija je iznjela smeće napolje..

“Ali, mama, ja to nisam uradila! Ja sam se igrala samo sa lutkama! Neću da skupljam za sestrom!”

“Aha, shvatam nisi ti uradila…Da, da. A jesam li ja pojela čitav ručak juče, i kolač poslje? Jesam li jela iz sva četiri tanjira sa sve četiri kašike, viljuške, noža, čaše? Jesam li ja sav razgrnuti veš isprljala, onu tvoju haljinu što se pere ručno da ne pusti boju, jesam li ja uflekala pa je sama oprala? A? Jel to u redu?”

“Pa, nisi…”

“E pa ,molim lijepo! Mi smo porodica, svi rade sve. Skoro sve. Pokupi sve igračke i kad kreneš složi obuću u hodniku!!!”

Duri se ali skuplja. Ok, razumem da joj to lijepo objasnim jednom, dva puta i ona to zapamti, ne bi bilo strašno. Nije više mala, nije ni glupa, hvala Bogu, ali eto, koristi priliku da se svađa. Voli da ti odgovori pa to ti je. Makar malo. Možda vježba za budućnost…ne znam. Ali kada mi po ko zna koji put kaže: “Pa, ja ovo nisam uradila!” meni se lijepo plače!

4. Nisam znao/znala

Obično će reći za stvari koje ste ponovili sto puta. Za stvari koje svi znaju. Stvari koje ne smiju da ne znaju. Stvari koje su opasne ako se ne znaju. Jeste, oni će hladno, svjesni da im je to jedini kec u rukavu da se izvuku, tužno zatreptati ko u reklami za šampon bez suza i izreći famoznu rečenicu “Ja to nisam znala!”

I, šta sad ti da mu kažeš, kad djete lijepo nije znalo!?!?

5. Zaboravio/zaboravila sam

Ova rečenica i ona od malopre ”nisam znao, su sestre rođene!” ne liče mnogo, ali su rod rođeni! I oni je potežu sa takvom lahkoćom kao da ti kažu “dobar dan”!

Nije bitno da li su zaboravili da urade domaći, da imaju kontrolni, da isključe ringlu, da namjeste krevet: jok! Sve to nema veze, intonacija je uvjek ista – ubjedljivo tužna.

I jedini razlog što uvjek upali i izvadi ih iz problema, je taj što smo svjesni da i mi svašta nešto zaboravimo. I to svakodnevno.

Jedino ovih nekoliko rečenica nikako ne možemo da zaboravimo, jer nas djeca uvjek iznova podsjećaju na njih!

Akos.ba