Islamske teme

Šta je islam pružio ženi?

Što se tiče njihovih posebnih dužnosti u krugu porodice i u sklopu društva, islam propisuje ravnotežu između uzajamnih prava i dužnosti, a to je postojanost pravednosti. One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu (El-Bekare,228).

Vjerujemo da  islam ženi ukazuje počast shvatajući je kao ljudsko biće.

Što se tiče njihovih posebnih dužnosti u krugu porodice i u sklopu društva, islam propisuje ravnotežu između uzajamnih prava i dužnosti, a to je postojanost pravednosti. One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu (El-Bekare,228).

Islam ženu štiti kao kćerku, suprugu, majku, kao člana porodice i društva. Daje joj mjesta da učestvuje u ibadetima, učenju, radu, posebno ukoliko za tim radom ima potrebu ona, njena porodica ili društvo. Uz štićenje onoga po čemu se raspoznaje kao žena ,supruga i majka, potrebno joj je omogućiti sigurnost, odbranu i fizičku zaštitu, čak i od njenog muža ukoliko je muči, od oca ako pretjeruje, od sina ako je zlostavlja i vrijeđa. Jedan od uvjeta da da bi ženi bilo dozvoljeno da radi je to da se njen rad ne kosi sa zadaćom u održavanju kuće, muža i djece.

Čuvanje porodice je, bez diskusije, najpreča dužnost žene. Niko je u tome ne može zamjeniti. Što se tiče posebnog truda i slobodnog vremena ako ga ima, žena ga može koristiti za obavljanje društvenih dužnosti. Te dužnosti se određuju prema specifičnim uvjetima koji ženu okružuju, različitosti društvenih uvijeta, potreba i razvoja društva. Taj opseg obuhvata sve društvene, ekonomske, političke, biračke, kandidacione aktivnosti, dakle , sve osim predvođenja u svojstvu imama/halife (el-imametu-l-‘uzma).

Islam ženu posmatra kao partnera muškarcu u dužnostima pozivanja na dobro, naređivanju dobra i zabranjivanju zla, pružanja otpora zlu i neredu. A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traze da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju. (Et-Tevba, 71)

Sve navedeno proizilazi iz poštovanja žene i njene ljudskosti i ne dozvoljava da se koristi za zabavu, zadovoljenje strasti i jeftino naslađivanje. Kad se susreće s muškarcem nesrodnikom, propisuje se stidljivost, suzdržanost, ozbiljnost, lijepo postupanje i dostojanstvo u odjevanju, dotjerivanju, hodu, pokretima, razgovoru i gledanju, kako bi se žena prepoznala po ozbiljnosti, da ne bi bila uznemiravana.

Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti (El-Ahzab,59), da nekom muškarcu ne bi dala povoda da pokaže svoje nečiste namjere: ”… na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite” (El-Ahzab,32). Isto tako, islam od muškarca, prilikom susreta sa ženom, zahtjeva da se pridržava svega navedenog. Reci vjernicima neka obore poglede svoje (En-Nur,30).

Islam muškarca i ženu ne dovodi u položaj u kojem će imati neugodnosti. Ne zabranjuje ženi sudjelovanje u društvenim aktivnostima, već joj određuje norme koje imaju za cilj zaštitu žene i zaštitu društva, kao što je odgovarajuće pokrivanje kose, pokrivanje izazovnih dijelova tijela, pridržavanje uvijeta miješanja s muškarcima i druge norme koje se tiču žene u društvenim aktivnostima. Neke norme štite i čuvaju, a druge su postavljanje garda pred nedoličnostima i onim što je zabranjeno.

Međutim, sve to je propisano da bi se ženi omogućilo da učestvuje, a ne da joj se zabrani učešće u društvenim aktivnostima. Zato ne čudi što je povijest islama ispunjena krasnim primjerima žena koje su imale pinirske uloge u društvu, ne samo u području nauke, već i u politici, književnosti, pa čak i u oružanoj borbi.

Iz knjige: ”Islamska povelja”

Izdavač: Svjetska unija islamskih učenjaka, Sarajevo, 2013.

Za Akos.ba priredila: Samira Muratović

Povezani članci