Ramazanska poruka
Proljeće prirodi, ramazan ljudskim bićima. Već drugi u okolnostima pandemije. Mnogi od nas smo doživjeli i preživjeli rat, stvarni rat, koji je bio nametnut.
Ovo danas je neka druga vrsta rata i borbe, na koju u dobroj mjeri i sami možemo uticati, svojom svješću, odgovornošću, saburom…
Svi smo, na planeti, jednaki i nema se od koga tražiti pomoć osim od Allah, subhanehu we te’ala, niti se ima gdje skloniti osim u okrilje Njegove milosti. Pobjeći se može jedino u granice vlastitog doma.
Sjetimo se Muhammedove alejhi selamove spilje Sevr, pećine Kehf, Isaove žrtve, Ibrahimove lomače, Musaovog mora, Nuhove lađe, Junosova ribe, Jusufove tamnice… Za one koji se raspituju i žele znati!
Čini mi se da naše društvo i domovina nikada nisu bili u težem položaju i halu i po pitanju zdravstva, a i svega drugog.
Koliko god da se međusobno razumijemo i pomažemo osjećam da treba još više, pogotovo, iskerih dove, jedni za druge!
Pomoći ne možemo svi, ali doviti možemo.
Nastupajući muberek ramazanski dani su idealna prilika i za to, naša dobročinstva i dove.
To malo riječi, a srž ibadeta. Malo djelo, a velika korist kako nama pojedinačno tako i našem društvu.
Neka nam ova pandemija opet bude za pouku – kada je došla u naš grad, a tek u kuću našeg komšije – nismo se osjećali nimalo prijatno niti sigurno! Bili smo tužni i zabrinuti, zbog sebe i svoje porodice.
A kada čujemo da se sve dobro svrši – sretni smo i zahvalni!
Jer u naše nevolje i nedaće se ubrajaju i one koje se dese u našoj blizini, tiče nas se, ljudi smo.
Nije obično da si sretan u nesretnom okruženju niti nesretan u sretnom.
A i fitna ne pogađa samo one kojima je “namijenjena” i koje “mrzimo!”
Uza suho i sirovo gori!
Stoga, kako dovimo za sebe i svoje porodice, tako dovimo i za prijatelje, komšije, poznanike, svoj narod i svoju domovinu!
Dova mijenja sudbinu i jedino je nju “dozvoljeno” činiti u nečijem odsustvu, tada se i najviše prima.
Dok mi dovimo za druge, meleki to isto mole za nas, s dovom nikad ne možemo biti na gubitku.
Dove najlakše i najbrže stižu do cilja, kada su uporne i ustrajne.
Ne stižu samo one koje požuruju, jer se umore pa odustanu.
Allahu, subhanehu we te’ala, su najdraža ustrajna djela, pa makar i ne bila velika. Pa neka to naše ustrajno djelo, u ovom ramazanu, budu dove.
“RABBENA ATINA FID-DUNJA HASENETEN VE FIL AHIRETI. HASANETEN VE KINA AZABEN NAR
Naš Gospodaru, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu, i spasi nas od patnje u Vatri.”
Neka su nam mubarek ramazanski dani da ih u zdravlju, što lakše i potpunije provedemo!
Ramazan šerif mubarek olsun!
Da Allah primi od nas i od vas – dobra djela
– Amin!
Za Akos.ba piše: Razija Maksumić
