Edin Džeko: Posljednji ples zlatnog dječaka u najdražem dresu

Večeras će na Bilinom polju biti odigrana fudbalska utakmica između Bosne i Hercegovine i Švedske. Bodovi su važni, protivnik ozbiljan, a rezultat će se pamtiti.
Ali ovo neće biti samo još jedna reprezentativna utakmica. Kada Edin Džeko večeras obuče dres Bosne i Hercegovine, učinit će to posljednji put.

Gotovo dvije decenije nakon što je prvi put zaigrao za svoju zemlju, najbolji strijelac i rekorder po broju nastupa u historiji reprezentacije zatvara jedno od najvažnijih poglavlja bh. fudbala.
I teško je danas govoriti o Džeki samo kroz brojke.
Jer između njegovog prvog i posljednjeg nastupa stalo je gotovo dvadeset godina naših nada, razočarenja, baraža, velikih pobjeda, teških poraza, svjetskih prvenstava i večeri zbog kojih su ulice bh. gradova ostajale prazne dok je igrala reprezentacija.

Od prvog gola do kapitenske trake

Džeko je za Bosnu i Hercegovinu debitovao 2. juna 2007. godine protiv Turske na Koševu.
I odmah je postigao gol.
Bio je to početak reprezentativne priče kakvu prije njega nije napisao nijedan bh. fudbaler.
Dolazile su potom kvalifikacije, Ćirina generacija, Portugal i prvi veliki baraž. Pa novi pokušaj i još jedan Portugal. Generacija je sazrijevala, a Džeko je od velikog talenta postajao čovjek oko kojeg se gradila cijela igra reprezentacije.
Onda je stigla 2013. godina. Litvanija. Kaunas.
Vedad Ibišević postiže gol, Bosna i Hercegovina pobjeđuje i prvi put odlazi na Svjetsko prvenstvo.
Za generaciju koja je godinama čekala da svoju reprezentaciju vidi među najboljima na svijetu, bila je to noć koju nije bilo potrebno objašnjavati. A onda Brazil. Maracana. Argentina.
Na jednoj strani Lionel Messi i reprezentacija koja će igrati finale Svjetskog prvenstva. Na drugoj Bosna i Hercegovina, prvi put na najvećoj fudbalskoj pozornici.

Jedanaest godina kasnije dočekao je i novi veliki uspjeh – plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Od prve velike generacije koja je kucala na vrata velikih takmičenja do nove reprezentacije koja je ponovo odvela BiH među najbolje, Džeko je ostao zajednička nit.
Mijenjali su se selektori. Mijenjali su se saigrači. Dolazile su nove generacije. On je ostajao.

Više od golova

Naravno, ostat će statistika.
Najviše nastupa za Bosnu i Hercegovinu. Najviše golova. Rekordi koje će neko možda jednog dana srušiti, a možda će ostati još dugo.
Ali Džekin značaj za bh. fudbal nikada nije bio samo u tome koliko je puta lopta nakon njegovog udarca završila u mreži.
Bio je jedan od rijetkih sportista iz Bosne i Hercegovine koji je godinama pripadao samom vrhu evropskog fudbala, a istovremeno ostajao prvo lice reprezentacije svoje zemlje.
Kada je reprezentaciji išlo dobro, bio je tu.
Kada nije išlo, bio je tu.
Kada su tribine slavile, bio je tu.
I kada su nakon poraza traženi krivci, ponovo je bio tu.

Zbog toga je možda najbolji opis njegove reprezentativne karijere upravo – trajanje.
Skoro dvadeset godina.

Za dijete koje je 2007. gledalo njegov prvi reprezentativni gol prošao je gotovo čitav život do večerašnje utakmice. Neki koji su tada bili djeca večeras će na Bilino polje dovesti svoju djecu.
A ona su odrasla uz Džeku kao nešto što se podrazumijeva kada igra Bosna i Hercegovina.

Posljednjih 90 minuta

Džeko se večeras oprašta na Bilinom polju.
Na stadionu koji je tokom njegove reprezentativne karijere postao gotovo sinonim za utakmice Bosne i Hercegovine. Na mjestu na kojem je slavio neke od najvećih pobjeda, ali i prolazio kroz neke od najtežih večeri.
I ne želi oproštajnu reviju.

Uoči utakmice rekao je da želi uživati, ali da mu je rezultat i dalje najvažniji. Kada utakmica počne, poručio je, razmišljat će samo o fudbalu. Možda drugačiji oproštaj od njega ne bi ni odgovarao. Bez ceremonijalnog mahanja dok utakmica traje. Još jednom lopta. Još jednom protivnički šesnaesterac. Još jednom Bosna i Hercegovina.
Tek poslije mogu emocije.

Jedna epoha staje u jedno ime

Svaka reprezentacija ima igrače čije se karijere pamte po velikim utakmicama.
Rijetki postanu dio identiteta jedne reprezentacije.
Džeko je imao tu privilegiju, ali i teret.
Njegovo ime gotovo dvije decenije stajalo je uz ime Bosne i Hercegovine na najvećim evropskim stadionima.

Od Sarajeva i Zenice do Lisabona, Pariza, Rija i gradova širom svijeta, generacije navijača čekale su njegove golove. Nije svaki put završilo slavljem. Nije ostvareno sve što se moglo ostvariti.

Bilo je propuštenih velikih takmičenja, bolnih baraža i utakmica koje bismo najradije zaboravili. Ali upravo zbog toga ova priča i jeste velika. Trajala je dovoljno dugo da u nju stanu i pobjede i porazi. I snovi i razočarenja. I Marakana i prazne tribine. I dvije decenije jednog života.

Večeras će sudija posljednji put suditi utakmicu Bosne i Hercegovine u kojoj će Edin Džeko biti njen reprezentativac.

A jednom, kada se bude pričalo o historiji naše reprezentacije, bit će mnogo utakmica, mnogo selektora i mnogo generacija.
Jedno ime neće trebati posebno objašnjavati – Edin Džeko.

akos.ba