Politički derivati Bošnjaka

Zivimo savremeno doba 21. vijeka gdje je nauka i tehnologija dobrano razvijena i dovedena do perfekcije.Pogotovo to mozemo reci za hemiju i hemijsku tehnologiju jer je ona danas osnova napretka.Hemija takodjer poznaje pojam i definiciju derivata.U tom naucnom smislu derivati su izvedenice, kada se od osnovne polazne strukture izvede neka druga koja je i izvedena najcesce iz nekog interesa.

Ova vrsta primjene hemijskih derivata mogla bi se preslikati i u svakodnevnicu bosnjacke politicke scene. Bosnjaci kao narod pocetkom devedesetih godina prošlog vijeka suoceni su sa  najvecim izazovom gdje je krajnja rezultanta trebala da bude potpuni bioloski nestanak naroda bez svoje zemlje,grunta,vjere,kulture,jezika i identiteta.Zahvaljujuci prije svega bozijem emeru,a onda i samosvjesnim bosnjacima, koji su i dio tog istog bozijeg emera bosnjaci su uspjeli da se odbrane i opstanu na svojoj zemlji placajuci ogromnu cijenu za taj opstanak.Identicna sudbina ovih mjeseci zadesila je i palestinki narod Gaze,Kudsa koji biju svetu bitku za svoj bioloski opstanak.Tih devedesetih godina bosnjaci su opstali zavaljujuci i tome da je narodu bila potpuna nepoznanica politicki vlastiti interes, nego je postajala ideja opsteg dobra kanalisana kroz lik i djelo rahmetli Alije Izetbegovića i politickog instrumenta kojeg je osnovao zajedno sa grupom bosnjackih intelektualaca. Iz takvih ideala proistekla je i velika organizovana vojna odbrambena sila poznata pod nazivom Armija, ali i MUP Bosne i Hercegovine.Nakon završetka agresije na nasu zemlju bosnjacka politicka scena pocinje se prelamati na nekoliko fragmenata koji u pocetku nisu nanosili neku veliku stetu opstem interesu naroda, a koji se zove funkcionalna,prosperitetna i cjelovita Bosna i Hercegovina,zemlja ravnopravnih gradjana na svakom njenom dijelu.

Te pocetne podjele bosnjackog tkiva vise su bile ideoloske prirode,podjele u nacinu pristupa rjesavanja Dejtonskih zavrzlama, a na opce dobro BiH i Bosnjaka kao ravnopravnog naroda.

I u tim vremenima svjedocimo odsustvo pragmatizma kod pojedinih politicara bosnjackog korpusa, dok su u nedostatku ove vrline nudili opciju totalne reorganizacije Dejtona na dobrobit BiH, ne objasnjavajuci kako konkretno provesti taj plan imajuci na umu koplikovanost dejtonskog sporazuma.

Ispravna politika u postdejtonskog BiH jeste cista sahovska partija, pragmatizam i visprenost gdje za pozitivan rezultat u borbi za državne  interese bosnjacki politicar treba imati ove vrline i alate.

Sve mimo toga je čista avantura i puko gubljenje vremena.

Početkom dvijehiljaditih taj pragmatizam uočavamo kod r. Sulejmana Tihića kada je amandmanom na Ustav BiH regulisan pravni status i teritorijalna pripadnost Distrikta i faktički na taj način je Distirkt utkan u državu BiH, a ne ni u jedan od entiteta.

Ta vremena općenito pripadaju periodu reformi državnog aparata koji će nešto kasnije ipak biti skoro pa zaustavljen, a zahvaljujući pobjedi populističkih snaga u BiH.

Kada govorimo o današnjim pojavama,ali i u bliskoj prošlosti, na bošnjackoj političkoj sceni svjedocimo katastrofalnim devijacijama, odsustvu iskrenog patriotizma zasnovanog na konkretnim djelima, nenormalnoj kolicini stranačkog pluralizma, fiktivnim partijama, promjeni i izdaji ideala, svakodnevni pribjeg radi političkog šićara kojeg možemo opisati kao apsolutni nemoral itd.

Ovdje treba posebno apostrofirati turbofolk pojave bavljenja politikom beskrupuloznih osoba kako na lokalnom nivou, tako i na višem nivou vlasti. Najčešće su to osobe sa ogromnim deficitom znanja, inteligencije i opste naobrazbe koje u bavljenju javnim poslovima vide odličnu priliku za vlastiti interes, gazeći pri tome sve moralne postulate i načela.

Takve osobe možemo nazvati derivatima bošnjačke politike, gdje su takvi ljudi striktno samoprojektovani za lični interes, odnosno borbu za državu su supstituirali, zamijenili borbom za lično i porodično blagostanje.Najgora stvar u ovim devijantima jeste ta sto su ogromnu žrtvu patriota devedesetih spremni prodati u treptaju oka, a zarad vlastitog komoditeta.

Ovo su ozbiljne pojave na bošnjackoj/bosanskoj  političkoj sceni, a koje, ako se ne obuzdaju u narednim godinama mogu izazvati ogromne reperkusije po ustavnost i pravni poredak BIH.

Uzrok svemu sto se dešava na bošnjačkoj političkoj sceni jeste manjak moralnih vrijednosti,nedostatak kvalitetnog obrazovanja,opšti populizam i rijalitizam,ogroman nivo egoizma, dok se prave vrijednosti za bavljenje politikom kao sto su  nabrojani pragmatizam,takticizam, visprenost i ostalo totalno zanemaruje.

Bez pravilnog restarta i vraćanja bošnjačke političke misli na moralne postulate nema nam ni države za čovjeka, ni bolje budućnosti, ni pravde ni naroda, ni snage, a bogami ni jedinstva..,a derivata kao i u hemiji sve više i više.

Za akos.ba piše: Rusmir Šerifović

akos.ba