Poezija: Rudari

Duboko iz utrobe zemlje,
izviru k’o marljivi mravi,
svoja garava lica nose,
da ih umije svjetlost dana.

To su vrijedni rudari,
što za umor i znoj ne znaju,
oni udišu prašnjavu havu,
za kruh od zlatnog žita.

U mraku ćutke rade,
dok lampa osvjetljava tamu,
cijeli život kopaju rudu,
da bar vrijedi k’o zlato.

Ali, vrijedni su njihovi životi,
kad silaze u utrobu zemlje,
ponesu svjetlost dana u očima,
jer, možda ga zadnji put vide.

Autor: Dževad Ponjević

Akos.bA