Kraj ideje o nezavisnoj palestinskoj državi
Oni ne žele prepoznati istinu. Projekat nezavisne Države Palestine je završen zauvijek i bilo kakav govor o “Palestinskoj državi” danas ostaje samo mrtvo slovo na papiru kao i značenje te fraze. To znaju Amerikanci, Evropljani, Izraelci i Palestinska samouprava. Ne postoji mogućnost pregovora o nezavisnoj i suverenoj državi u trenutnoj konstalaciji odnosa.
Taj projekat, koji je bio pokrenut od strane Međunarodnog kvarteta – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Europska unija i Ujedinjene nacije tokom ere George W. Busha, okončan je sa “Mapom puta za mir” koja je trebala dovesti do “održive palestinske države živeći u miru i sigurnosti zajedno sa Izraelom “, kako je obećano. Vremenom je postalo jasno da projekat nije vezan za nezavisnu suverenu državu, nego protektorat koji se ograničava na sigurnosne obaveze prema izraelskoj okupaciji i ograničen je uslovima donatora koji kontrolišu svakodnevni život Palestinaca koji bi morali da se pokoravaju vanjskom diktatu.
Da se ipak osnuje, ova “država” bi danas bila ovisan “nezavisni projekat” koji ne može zaštititi svoj narod i ne bi imala geografsko jedinstvo svojih teritorija koje su fragmentirane okupacijom. To bi bila “država” podvrgnuta okupaciji koja dominira i morala bi se boriti iz mjeseca u mjesec da dobije mrvice koje bacaju međunarodni finansijeri kako bi isplatili plate svojim zaposlenicima i snagama sigurnosti.
Očekivana palestinska država u osnovi bi trebala da bude garant sigurnosti za zaštitu izraelske okupacije od bijesa palestinskih generacija koji žele svoju slobodu, nezavisnost i njihovo pravo da se vrate na svoju zemlju i u kuće iz kojih su prisilno raseljeni. Očigledno je da je ova vlast dosad vršila svoje “dužnosti” najbolje pod izgovorom “koordinacije sigurnosti” čak i tokom političkih tenzija između Ramallaha i vlade Benjamina Netanjahua.
Očigledno je Palestinska samouprava u nevolji, što objašnjava trenutni rigorozni ton u njihovom javnom diskursu, pogotovo nakon obznane nepopularnog Trumpovog projekta pod nazivom “Dogovor stoljeća”. Osnovna obećanja koja je Palestinska samouprava ispunila svom narodu od kada je počela sa radom 1994. godine, su parole koje je pokrenula o uspješnim “dostignućima”. Ljudi su možda zaboravili da je ova moć u osnovi bila samo prelazna faza prema nezavisnoj državi prije kraja prošlog stoljeća. Međutim, privremena situacija postala je trajna, a svjetlo na kraju tunela se još ne nazire.
Da prikaže suverenitet, Samouprava je poduzela nekoliko formalnih simobličnih prikaza suvereniteta poput isticanja nacionalnih zastava i prostiranje crvenih tepiha stranim delegacijama. Ona je i dalje ostala samouprava pod okupacijom iako to negira. Izraelske snage još uvijek upadaju u palestinske gradove i sela na Zapadnoj obali i vrše svakodnevna hapšenja, protjerivanje Palestinaca, kontrolu roba i ljudi na vojnim punktovima. Formirano je nekoliko vlada do sada i pozicije su formalno date Palestinskoj Samoupravi. Međutim, svi njeni dužnosnici su ograničeni u svojim ovlaštenjima od strane okupatora. Sam predsjednik Mahmud Abbas je priznao da ne može napustiti Ramallah bez dozvole Izraela. Godinama se palestinski ministri i službenici žale na ponižavajuće postupanje izraelskih vojnika i policijaca prilikom prelaska kontrolnih punktova. Ako je tako slučaj sa VIP zvaničnicima, kako tek izgleda muka običnih Palestinaca koju su svakodnevno ograničeni između zidova, vojnih punktova i raznih barijera okupatora.
Nije iznenađujuće što je istaknuti palestinski zvaničnik Saeb Erekat, koji je bio palestinski pregovarač četvrt vijeka, izjavio da pravi predsjednik Palestine nije Mahmud Abas, već je to arogantni političar Avigdor Liberman, izraelski ministar odbrane.
Treba priznati da bi bilo koja “palestinska država” koja bi bila proglašena pod ovom ogavnom stvarnošću ne bi bila istinski nezavisna država, čak i ako bi palestinsko rukovodstvo ponovo bilo u situaciji da proslavi prazna dostignuća uz podizanje više zastava i pozdravnih delegacija koje će čestitati to.
Činjenica je da je teška faza za palestinski narod ponovo počela od početka vladavine Trumpa, koji izgleda pokušava da nametne svoj prinudni projekat da zaustavi palestinski cilj po bilo kojoj cijeni. I ovaj put, niko nije pitao palestinski narod za njihovo mišljenje i stav o ovom projektu; naravno, ni američka administracija ni izraelska vlada, pa ni sama Palestinska uprava.
Šef Bijele kuće možda nije primijetio da se palestinski slučaj nije pojavio jučer. Rizično je da on i njegova administracija pretpostavljaju da će se palestinski narod danas pokloniti i najaviti kraj svoje historije, čak i ako palestinsko rukovodstvo izgleda slabije i bespomoćnije nego ikada ranije.
Autor: Hossam Shaker
Izvor: Middleeastmonitor.com
Prijevod i obrada: Akos.ba
