Islamske temeU Fokusu

Svaku nevolju na ovome svijetu olakšava vjerna žena i iskren prijatelj

I onaj ko ima vjernu ženu ili iskrenog prijatelja, ili oboje, neka zahvaljuje Allahu i neka čuva te blagodati kao oči u glavi, jer je onaj ko je lišen tih blagodati usamljen i lišen neizmjernog dobra makar posjedovao svo blago ovoga svijeta.

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

U Kur’anu i Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spominje se kazivanje o Ejjubu, alejhi selam, i njegovom iskušenju sa teškom bolešću i gubitkom imetka i porodice.

U vjerodostojnom hadisu koji je zabilježio Ibn Hibban od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, na kraju ovog kazivanja, spominje se da je Ejjub, alejhi selam, ostao strpljiv i da su mu u tome, nakon istinskog pouzdanja u Allaha, dvije stvari posebno pomogle: vjerna i odana supruga i dvojica njegovih drugova koji su mu ostali odani onda kad su ga svi drugi ”prijatelji” napustili.

Ejjub, alejhi selam, nije posustao, niti klonuo duhom, uprkos ozbiljnosti svoje nevolje tokom trinaest godina – u nekim predajama spominje se da je bolovao osamnaest godina -, osim kada je osjetio slabost svoje žene i njen nedostatak sabura, pa mu je nakon svih tih godina rekla: ”Dokle ćemo više ovo trpiti?!”, i kada ga je iznevjerio jedan od njegovih dvojice drugova.

Naime, u spomenutoj predaji navodi se: ”Ejjub, alejhi selam, bio je iskušan teškom nevoljom trinaest godina, pa su ga odbacili bližnji i daljni, osim dvojice prijatelja koji su ga svakodnevno obilazili, služili ga i pomagali mu. A onda je jedan od njih rekao onom drugom: ”Izgleda da je Ejjub počinio težak grijeh, inače bi ova nedaća bila otklonjena od njega.” Tj., ovo što mu se dogodilo može biti samo posljedica velikog grijeha koji je počinio. Pa je onaj drugi to spomenuo Ejjubu, alejhi selam, i to ga je mnogo rastužilo, jer je čak i jedan od dvojice prijatelja, koji su jedini ostali uz njega, posumnjao da je njegovo iskušenje posljedica teškog grijeha. I tek tada se Ejjub, alejhi selam, obratio Allahu dovom da ga izliječi.

Uistinu, svaku nevolju na ovome svijetu olakšava vjerna i odana žena te iskren i odan prijatelj. A ako je insan lišen ovih dviju blagodati, njegovo srce teško oboli prije njegovog tijela.

Ejjub, alejhi selam, koji je trpio čireve, gnojne rane i mirise rana svih tih godina, nije mogao podnijeti slabost svoje žene i izdaju svoga prijatelja.

Stoga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez obzira što je bio pomognut melekom Džibrilom i Allahovom objavom, bio je sretan što uz sebe, kao bezrezervnu podršku, ima svoju vjernu ženu Hatidžu, radijallahu anha, i svog vjernog druga Ebu Bekra, radijallahu anhu.

Zato se ne čudi onome ko se osjeća usamljeno na dunjaluku i kome je tijesno u grudima, jer je lišen blagodati vjerne žene i iskrenog i odanog prijatelja.

Ibrahim, alejhi selam, na svom poslaničkom putu koji je bio u znaku bacanja u vatru i stalne hidžre i iskušenja, nije imao nikoga uz sebe osim svoje vjerne žene, i sa njom se osjećao neovisno od cijelog dunjaluka.

Hazreti Omer, radijallahu anhu, kada ga je njegov prijatelj Ebu Ubejde, radijallahu anhu, napustio radi odlaska u džihad, osjećao se kao da mu je kičma slomljena.

I onaj ko ima vjernu ženu ili iskrenog prijatelja, ili oboje, neka zahvaljuje Allahu i neka čuva te blagodati kao oči u glavi, jer je onaj ko je lišen tih blagodati usamljen i lišen neizmjernog dobra makar posjedovao svo blago ovoga svijeta.(saff.ba)

akos.ba

Povezani članci