U susret julu: Istina koju ne mogu zatrpati
Dolazak jula u Bosni i Hercegovini ne označava samo početak ljeta. Za hiljade porodica on predstavlja povratak na juli 1995. godine, kada je u i oko Srebrenice počinjen genocid nad Bošnjacima, najveći masovni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Dana 11. jula obilježava se godišnjica genocida u kojem je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, dok su desetine hiljada žena, djece i starijih osoba protjerane. Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju utvrdili su da se u Srebrenici dogodio genocid.
Razmjere zločina dodatno potvrđuje činjenica da su nakon ubistava tijela žrtava premještana iz primarnih u sekundarne i tercijarne masovne grobnice s ciljem prikrivanja tragova. Zbog toga su posmrtni ostaci mnogih žrtava pronalaženi na više različitih lokacija, a brojne porodice su decenijama čekale da dostojno ukopaju svoje najmilije.
Za Bošnjake, sjećanje na genocid nije pitanje prošlosti nego odgovornosti prema budućnosti. Narod koji zaboravi vlastito stradanje rizikuje da mu se ono ponovi. Zato je njegovanje kulture sjećanja prije svega obaveza prema žrtvama, ali i važna zaštita od ponavljanja zločina.
Istovremeno, gotovo tri decenije nakon genocida, Bosna i Hercegovina i dalje se suočava s negiranjem sudski utvrđenih činjenica. Umjesto jasnog i nedvosmislenog distanciranja od zločina i pojedinaca koji su ga planirali, organizovali i izvršili, u dijelu političkog i javnog prostora prisutno je osporavanje presuda međunarodnih sudova. Time se pažnja skreće sa individualne odgovornosti konkretnih počinilaca i otežava proces suočavanja s prošlošću.
Među najpoznatijim osuđenim ratnim zločincima nalazi se iz zločinac Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Danas kaznu izdržava u zatvoru, dok se istovremeno u pojedinim sredinama u Republici Srpskoj i Srbiji njegovo ime i lik i dalje pojavljuju na muralima, transparentima i javnim okupljanjima, što izaziva bol među preživjelima i porodicama žrtava.
Upravo zato obilježavanje 11. jula nije usmjereno protiv bilo kojeg naroda. Ono je posvećeno istini, pravdi i dostojanstvu žrtava. Srebrenica ostaje trajna opomena koliko daleko mogu odvesti mržnja, dehumanizacija i šutnja pred zločinom.
Dok se približava još jedna godišnjica genocida, ostaje obaveza da se čuvaju činjenice, poštuju žrtve i prenosi istina generacijama koje dolaze. Jer samo društvo koje je spremno da se suoči s prošlošću može graditi pravedniju i sigurniju budućnost.
akos.ba
