Ono što je radi Allaha – ostaje

Jučer sam čitao „Sijeru e’alamin-nubela“, a riječi Abdullaha ibn Mubareka o imamu Maliku još mi odzvanjaju u ušima:

„Nisam vidio čovjeka koji se uzdigao poput Malika ibn Enesa. Nije imao naročito mnogo posta ni namaza, ali je imao nešto skriveno između sebe i Allaha.“

Prijatelju moj, kada je Malik napisao „Muvettu“, upitali su ga kakva je potreba za njom kada već postoji toliko knjiga hadisa. Odgovorio je: „Ono što je radi Allaha – ostaje.“

I Muvetta je ostala.

Allahu su posebno draga dobra djela za koja zna samo On. Sadaka koju ne snimaju kamere. Rekati u noći dok ukućani misle da spavaš. Dug koji nekome platiš, a da nikada ne sazna ko ga je izmirio. Jetim kojeg pomažeš, a koji možda tek na Sudnjem danu sazna ko se o njemu brinuo.

Zato dobro zapamti Malikove riječi: „Ono što je radi Allaha – ostaje.“

Napišeš nešto iskreno radi Allaha, a On učini da to prenesu hiljade ljudi i da stigne tamo gdje ti nikada nećeš stići. Napišeš knjigu nadajući se da će vratiti nekoga Allahu, utješiti tužnog ili pokazati put zbunjenom. Ti odeš, a Allah ostavi njenu korist iza tebe.

Zasadiš drvo radi Njega, iskopaš bunar iz kojeg će ljudi piti ili pomogneš mjesto na kojem se uči Kur’an. Djelo je možda malo u očima ljudi, ali kada je iskreno učinjeno radi Allaha, njegova korist može trajati mnogo duže od života onoga ko ga je učinio.

Ko je mogao pomisliti da će se „Rijadus-salihin“ imama Nevevija stoljećima kasnije čitati širom svijeta? Ili da će ljudi nakon smrti Ibn Kajjima ostati vezani za njegove knjige?

Prijatelju moj, ne mora svako tvoje dobro djelo biti viđeno. Neka postoji nešto za šta neće znati ni tvoji najbliži. Nešto između tebe i Allaha, bez aplauza, pohvale i ljudskih pogleda.

Jer ono što je radi ljudi traje koliko i njihova pažnja.

A ono što je radi Allaha – ostaje.

Edhem Sharkavi

Prijevod i obrada: akos.ba