IzdavaštvoKnjiževni kutakU Fokusu

Novo izdanje AKOS-a: “Priče iz Hercegovine” autora Volodera Sanadina

"Priče iz Hercegovine", Voloder Sanadin, Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport – AKOS, 2021.

U okviru izdavačke djelatnosti Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport – AKOS u maju mjesecu izašla je prva knjiga dugogodišnjeg novinara portala Akos.ba Volodera Sanadina.

Knjiga sadrži 40 izabranih tekstova objavljivanih u protekle tri godine u bosanskohercegovačkim i regionalnim medijima – Al Jazeera Balkans i Agencija Anadolija, u printanim medijima – sedmični magazin Stav i IIN Preporod, te na portalu Akos.ba.

Recezenti knjige su književnik Ibrahim Kajan, glavni imam Medžlisa Prozor Safet Pozder te Ermin Zec, mladi aktivista iz Finske. Urednik publikacije je historičar Admir Lisica.

“Naslov Priče iz Hercegovine ne krije tekstove književne pripovijedne vrste, što je u prvi mah (čitatelju) snažno sugerirano. Ovdje nije riječ o beletrističkoj, književnoj narativnoj vrsti koja podrazumijeva  priču u užem značenju  – franc. historie, engl. story, njem. geschichte. Riječ je o priči  šireg i kolokvijalnog,  fluidnog značenja (kazivati – pričati), koje se u javnom medijskom prostoru oblikuju i širokoj publici prezentiraju poglavito kroz  prepoznatljive publicističke žanrove vijesti, članaka, eseja, intervjua, reportaže ili feljtona, npr”, kaže na početku svoje recenzije književnik Ibrahim Kajan.

Tekstovi u knjizi su podjeljeni u tri poglavlja na 200 stranica.

“Osnovna struktura knjige počiva na tri poglavlja I. Rekli su o Hercegovini, 23 raznovrsna teksta iz prostora kulture i znanosti, problematike mladih, o ratnim žrtvama, itd.,  II. Muhabeti sa kamena, sadrži 13 intervjua različitih tema, i III. Naše naslijeđe, sa četiri eseja o  zločinima koji se u historiji ponavljaju u “obnovama ideja i prakse fašizma”, te promišljanja nad knjigama koja se bave “historijom grijeha i nasilja”, odnosno ugroženosti i spasu mostarskih vakufa”, dodaje Kajan.

Područja pisanja, odnosno istraživanja Volodera su historija, kultura, ekonomija, društveni aktivizam i ratno naslijeđe.

“Već i osnovna struktura Priča iz Hercegovine čini vidljivim barem tri od nekoliko u rukopisu registrirana tematska područja (kultura, historija, obilježja minulog rata, te individualnih i kolektivnih trauma, zatim politika, problematika mladih, ekologija i razvoj), koja Sanadin Voloder preferira u svojoj publicističkoj analizi poratnog života poharane zemlje, ispunjavajući ih konkretnim imenima i pojedinačnim sekvencama “osobnih historija” promatranih iz vizure humanističkog razumijevanja svijeta”, dodaje Kajan.

“Publicističko reagiranje na životne pojave i njihova medijska objava, poznato je – traje vrlo kratko; zastara započinje jutrom sljedećeg dana – sutradan ih potiskuje novi događajni niz! Ipak, mediji oblikuju stavove i formiraju javno mišljenje. Što će od publicističke djelatnosti Sanadina Volodera preživjeti, odgovorit će vrijeme.Njegova najveća  vrlina je u misaonoj refleksiji na novu ili postojeću ali zapostavljenu zbiljnu pojavu koja zadire u društveno područje – da je nepotkupljivo ispriča i podijeli u javnom prostoru – apelirajući, kritikujući, ohrabrujući ili pohvaljujući. Te vrline imaju odabrani, promišljeni i odgovorni publicisti. Sanadin Voloder je zasigurno takav, rijedak”, zaključuje Kajan.

Safet Pozder smtar da ova knjiga dodiruje ona minula hercegovačka ljeta i stoljeća, te ljude koji su ih, ovako ili onako, obilježili.

“Kazuje ona i o aktuelnom trenutku te sa nadnosi nad ono što donosi sutra. No, sve to čini bez usiljenog gizdanja i bespotrebnog uveličavanja ili bar uljepšavanja. Ukratko, Priče iz Hercegovine je surovo iskreno i istinito kazivanje iz pera Sanadina Volodera koji i ne umije drugačije pisati. Sanadin je već godinama svojevrsni hroničar Hercegovine, pa i šire. Otuda i ne iznenađuje da svoje zabilješke kroz ovu vrijednu knjigu krene sa Hivzijom Hasandedićem i Zukom Džumhurom. Premda su i jedan i drugi, u smislu sfere svog zanimanja, uveliko prevazišli Hercegovinu (pa i Bosnu i Hercegovinu), ona je ipak bila u centru njihove pažnje. Ima li, onda, Hercegovina svoje nove Hivzije i Zuke?, pita Pozder i odgovara da ako je iko sumnjao, ili eventualno bio na tragu odričnog odgovora, evo mu knjige koja će ga razuvjeriti.

Ova knjiga je samo početak autorovog istraživanja Hercegovine, ali i poziv drugima na putovanja na jug naše domovine.

“Doprinos ove knjige rasvjetljivanju i očuvanju svakojakog hercegovačkog blaga je neupitan. Mnogo je kazano i istraženo. Mnogo toga još uvijek čeka da se kaže i pokaže. Upravo tu je možda i najveće postignuće ove knjige, jer, dok čitamo i tabirimo Priče iz Hercegovine, nestrpljivo iščekujemo novu knjigu na tragu ove. Istog ili drugačijeg naslova, iz pera Sanadina ili nekog drugog – kako god. Sanadin će nastaviti, a njegovo pisanje će biti utoliko važnije, kada ova knjiga ponuka i druge autore na slične poduhvate, jer, Hercegovina ima i uvijek će imati svoje Hasandediće i Džumhure. Živi bili pa vidjeli!”, poručuje na na kraju Pozder.

Ermin Zec zaključuje da bi Bosna i Hercegovina danas znatno drukčije izgledala da nije bilo Bošnjaka iz Hercegovine, odnosno naših Hercegovaca.

“Stoga je knjiga Priče iz Hercegovine mladog autora Sanadina Volodera  od izuzetnog značaja jer od zaborava spašava mnoge znamenite hercegovačke ličnosti, ali i svjedoči o burnim vremenima od Austro-ugarskog perioda do posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu gdje je Mostar bio žrtva prvo agresije JNA pa kasnije HVO-a”, smatra Zec.

“Ovaj prvijenac novinara sa preko deset godina kontinuranog rada i istraživanja potreban je široj javnosti koja će definitivno biti oplemenjena novim saznanjima o ljudima, događajima i procesima koji su se dogodili na našem kamenu. Stoga, svima najtoplije preporučujem knjigu Priče iz Hercegovine, novinara Sanadina Volodera, te se iskreno nadam da je ovo njegov početak istraživanja Hercegovine, ali i drugih tema koje je kroz svoj autorski rad aktualizirao u prethodnim godinama”, piše, između ostalog, urednik Lisica.

Voloder Sanadin je rođen u Mostaru 03.09.1987. godine.  U Mostaru je završio osnovnu (OŠ „Mustafa Ejubović – Šejh Jujo“) i srednju školu („Druga gimnazija“), a fakultetsko obrazovanje stekao je na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, što je u mnogome odredilo njegov novinarski put.

Svoje bogato iskustvo u NVO sektoru započinje u Udruženju Svitanje 2006., odnosno AKOS-u. Od 2011. godine aktivan je prvo volonterski, a kasnije honorarno u redakciji portala Akos.ba. Od 2014. godine postaje zaposlenik portala Akos.ba gdje obavlja poslove administratora, novinara i urednika. Od 2015. godine počinje pisati za portal Al Jazeere, kasnije postaje saradnik Stava, Anadolije, IIN Preporod, portal Preporod.info i drugih printanih i digitalnih medija. Područje njegovog istraživanja i pisanja su teme o ljudskim pravima, islamofobiji, manjinama, halal ekonomiji, o Bošnjacima na Balkanu, u Turskoj i dijaspori…

U okviru izdavačke djelatnosti AKOS-a bio je urednik više izdanja autora Admira Ikovića, Selima Alagića i Admira Lisice. Takođe je bio i recezent i promotor knjige dr. Ibrahima Kajana „Historija grijeha i nasilja“.

Knjigu možete naručiti na email [email protected]

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button