Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Moja staklenka je ostala prazna

Moja staklenka je ostala prazna

 Prije nekoliko dana, pronašla sam ovu zadivljujuću aktivnost na Pinterest-u (društvena mreža) u okviru koje su djeca (učenici autorice ovog teksta) ukrašavala jednu staru staklenku (ćup) nazvavši je “Staklenka mojih dobrih djela”. Zatim su markirali svako dobro djelo na komadić papira i stavili ga u staklenku. Ova aktivnost je dizajnirana s ciljem da djecu (učenike) motivira na činjenje dobrih djela.Nakon što sam odradila ovu aktivnost sa mojim učenicima i ocjenila je sa ocjenom 5, ponjela sam kući staklenku, jer sam je kreirala sa nekom svrhom. Ona je tako stojala na mom stolu, a zatim sam odlučila da napišem moja dobra djela i stavim ih u staklenku.

Te noći dok sam sjedila na krevetu pr na događaje dana, bio sam iznenađen, bolje rečeno, šokiran da sam našao ni jedan dobro djelo na mom popisu. Nije prisjećajući se dana u kojima nisam učinila nikakvo dobro djelo i koji nisu vrijedni spomena.

Taj dan sam proučila skoro džuz Kur'ana, ali kada sam pošla da ga zapišem, zapitala sam se: “Da li sam ga proučila po tedžvidu?” – “Jesam li se razmislila o njegovim značenjima?” – “Jesam li mu ukazala poštovanje koje zaslužuje?

S tim mislima na umu, nisam se mogla natjerati da to učenje zapišem kao moje dobro djelo u tom danu. Onda sam se sjetila da sam predvodila svoje kolegice u namazu. Kad sam htjela da to zapišem, prisjetila sam se hadisa: “Innemal a'malu binnijaatih” “Djela se cjene prema namjerama” Omer ibn el-Hattab prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao „Zaista se djela cijene prema namjerama; i svakom čovjeku pripada ono što je naumio! Čija hidžra (preseljenje) bude radi Allaha i Poslanika, ta hidžra je u ime Allaha i Poslanika. A onaj čija hidžra bude radi ovosvijetske koristi koju želi postići ili radi žene kojom se želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio!“ (Buharija, 54, Muslim, 1907)

Zapitala sam se: “Da li sam ja to zaista uradila u ime Allaha za Njegovo zadovoljstvo?” ili da pokažem svoje hifz i kiraet pred mojim kolegicama?” Začudo, nisam mogla odlučiti šta je između tog dvoga bila moja namjera.

Svaki put kad sam se sjetila nekog djela koje sam uradila u određenom danu, javila su mi se brojna pitanja, nakon čega sam ostajala bez materijala za pisanje! Ruke bi mi zadrhtale od straha i ostajala sam bespomoćna, te bi pomislila: Kad ja nisam mogala da zabilježim moje jedno dobro djelo, da li će melek na mom desnom ramenu pronaći išta vrijedno zapisivanja u moju knjigu djela? Ya Allah Rahim!

Autor: Huda Farooq

Izvor: themuslimahnetwork

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top