Prije nego se upustimo u govor o islamskom pogledu na manjak samopouzdanja, treba da razumijemo nekoliko osnovnih uzroka pomanjkanja samopouzdanja u svijetu danas.Ljudi se ne rađaju sa niskim samopouzdanjem, djeca su po prirodi bistra, hrabra, radoznala i sretna.
Međutim, nakon određenog vremena stvari se mijenjaju i ta bistra djeca postanu oprezna i radoznala mladež. Kroz niz životnih neprilika većina ljudi izgubi samopouzdanje i počnu da žive u strahu od ljudi.
Neki od glavnih uzroka gubljenja samopouzdanja su:
- Roditeljstvo
- Društvo
- Nasilnici
- Učitelji
- Društveno-kulturni pritisak
- Pogrešna uvjerenja
Loše roditeljstvo
Mnogi ljudi su vrlo rano izgubili samopouzdanje usljed lošeg roditeljstva. Mnogi roditelji pate od niskog samopouzdanja i kao rezultat toga njihov roditeljski odnos biva uzrokom prenošenja tog niskog samopouzdanja na njihovu djecu. To se dešava na više načina. Jedan od njih je onda kada roditelji uništene samopouzdanje svog djeteta tako što previše očekuju od njega. Neki opet gube živce na sitnice što biva uzrokom da njihova djeca odrastaju plašeći se da naprave greške. Taj strah se prenosi na njihov život u odrasloj dobi, te na kraju žive u balončićima straha od toga da pokušaju nešto novo u životu.
Loše društvo
Jednostavno rečeno: loše društvo ubija samopouzdanje. Sama priroda bandi je da te učine da ne budeš ono što jesi, a taj pritisak ubija u čovjeku samopouzdanje tako što ga forsira da se prilagodi tom društvu i bude poput njih, odvajajući ga od njegove ličnosti, što je postepeno iskrivljava.
Nasilnici/siledžije
Usko povezana skupina sa onom prethodnom. Nasilnici zapravo imaju vrlo nizak nivo samopouzdanja i oni su obično žrtve slabog roditeljskog staranja, lošeg društva i drugih nasilnika. Oni su uhvaćeni u ciklus zlostavljanja koji je postao njihov jedini način komuniciranja kojeg poznaju. Nasilnici ne podnose ljude koji su orginalni, samouvjereni i sretni, te odlučuju da im pokvare taj komfor. Tako se ciklus zlostavljanja i uznemiravanja nastavlja dalje u krug. Način na koji se to može prevazići je da ne popustimo pred nasilničkim ponašanjem. Nasilje ima više oblika, a najčešće je vršnjačko nasilje u školi ili susjedstvu među mladima. Što se tiče starijih osoba, ono može doći u porodičnom obliku, radnih kolega i zajednice u kojoj živimo. Odlučio sam da se uhvatim u koštac sa društvenim pritiskom kao posebnim slučajem, jer to zahtjeva dužu raspravu.
Moramo se suprotstaviti nasilnicima i ne popustiti njihovim pritiscima. Postupajući tako prekidate krug nasilja što vam omogućuje ne samo da održite samopouzdanje već i da ga povećate zbog hrabrosti koja je potrebna da se tome suprostavite. To također može biti uzrok da se taj ciklus preokrene i da doprete do nasilne osobe, te joj pomognete da izađe iz to kruga.
Loši učitelji
Jedan od razloga zbog kojeg ja zastupam da je kućno obrazovanje bolje, jeste to da nisam ljubitelj obrazovnog sistema. Jedan od razloga toga jeste i broj slučajeva koje sam vidio u kojima nastavnici u potpunosti unište samopouzdanje kod dijeteta. Bilo da se radi o verbalnom ili fizičkom uznemiravanju, posljedice lošeg učiteljstva se odražavaju na djecu i tokom studentskih dana, čak i duže.
Ima mnogo primjera u kojima je učenik u mladoj dobi nazivan glupanom od strane nastavnika, te je proveo ostatak svog života vjerujući da je glup i nikada se nije isticao ni učemu. Sjećam se da je na isti takav način jedan moj kolega u medresi bio ismijavan od strane studenata i nastavnika. Dali su mu nadimak „glupi Džon“ i tako ga učinili predmetom ismijavanja i zbijanja šala. Ipak, ovaj dječak je bio vrlo strpljiv, ljubazan i pun ljubavi i nikada nije pokazao lošu narav ili nanio štetu bilo kome. Mlad je naučio je voziti automobil i počeo raditi vrlo rano. Dobio je pogrdan nadimak samo zato što nije bio u mogućnosti razumijeti određene tehničke islamske teme. Etiketiran je i na kraju je napustao studij vrativši se na posao u očevu firmu i tako postao još jedna žrtva jadnih metoda poučavanja. Ako si učitelj i čitaš ovo, shvati značaj uloge koju igraš u životu djeteta. Dobar nastavnik može inspirisati učenika da ide za svojim snovima i promijeni svijet, a loš učitelj može srušiti učenikov duh i uništiti njegovu budućnost. Uvijek budi učitelj koji inspiriše. Ako si žrtva takvog poučavanja, onda shvati da tvoj učitelj nije imao pravo da te tako osudi i ne trebaš dozvoliti da ti takve opaske određuju život. Prihvati riječi takvog nastavnika kao izazov i dokaži mu da je pogriješio tako što ćeš uspjeti u životu.
Društveno-kulturološki pritisak
Pritisak u skladu sa normama društva, većinu ljudi spriječava da idu za svojim snovima, pogotovo ako taj san nije nešto kulturološki prihvatljivo. S obzirom da smo muslimani, naši životi bi trebali biti usklađeni sa Kur’anom i Sunnetom, ali u mnogim društvima primarna moć koja diktira život jesu kulturna očekivanja. To kod mladih ljudi uzrokuje puno mentalnog stresa, kada žele prakticirati one dijelove islama koji su postali kulturološki tabu.
U nekim muslimanskim društvima na hidžab se gleda sa podozorenjem. Ženama u takvim društvima je potrebno mnogo samopouzdanja da odluče nositi hidžab i odupru se svom tom društvenom pritisku da ga skinu i „budu kao i sve druge”. U nekim muslimanskim društvima preljuba je danas postala obrazac a višeženstvo tabu tema. Muslimani muškaraci u takvim kulturama imaju pritisak da se pridržavaju društvenih normi, uprkos što su one u direktnoj suprotnosti s islamskim učenjima. Potrebno je mnogo samopouzdanja kako bi se suprotstavili lokalnim običajima i da odudaraš od većine tako što odabiraš višeženstvo umjesto bluda.
Pogrešna uvjerenja
Neki muslimani gledaju na bogataše smatrajući da je halal bogatstvo nešto loše. Na taj način oni ograničavaju vlastiti potencijal i koračanje na put njihovog ličnog uspjeha. Ako pogledamo ashabe, mnogi od njih su bili bogati poduzetnici i to ih uopće nije odvratilo od ibadeta. Klasični primjer toga je Ebu Bekr, r.a., Omer, Osman i Abdurahamna ibn Auf, koji su bili bogati i poslovni ljudi i među desetoricom najboljih ashaba.
Oni su kroz svoj halal imetak učinili više dobrih djela od drugih u što se ubraja sadaka i humanitarne pomoći, što oni manje bogati nisu bili u mogućnosti uraditi. Poslanik, s.a.v.s., im nikada nije naredio ili ih spriječio od poslovanja i toga da postanu bogati. On je samo naglašavao da to bogatstvo treba biti halal i da se troši na dobre stvari, te da ne treba da okupira srce na način koji vodi u nepokornost Allahu, dž.š., ili tlačenju njegovih stvorenja.
Autor: Ismail Kamdar
Iz knjige: „Best Of Creation: An Islamic Guide to Self-Confidence“
Za Akos.ba odabrao i preveo Fahrudin Vojić
