Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Konkursne traume: Kako smo pobrkali ”i žabe i babe”?

Konkursne traume: Kako smo pobrkali ”i žabe i babe”?

Piše: Neko iz mase

Kako nam javljaju prijatelji iz nekoliko kantona u Federaciji BIH, u toku su konkursne procedure za prijem prosvjetnih radnika u narednu školsku godinu. Posebno je zanimljiva situacija u našem Tuzlanskom kantonu gdje su se konkursi poništavali, mjenjali određeni kriteriji istih, te se novi ponovo raspisivali više puta.

Pritužbe i žalbe građana, posebno sa ove naše regije su uistinu veliki. Čak je u medijima ovih dana bilo nekoliko kolumni pisanih na temu konkursnih bodova i kriterija koje su postavljali i određivali ”tamo neki ljudi”, brkajući ” i žabe i babe”, te tako pokazali svoju neobjektivnost i nezainteresiranost da stvari dovedu u normalu i da ispoštuju pravdu.

Nekad su se u prosvjetu isključivo zapošljavali ljudi sa pedagoških smjerova, koji su zakonski i u svojoj osnovi predviđeni za rad u direktnom nastavnom procesu.

Danas, bez ikakve potrebne metodičke prakse u toku studija i bez položene pedagoške grupe predmeta, u nastavni proces uskaču razni avanturisti podržani od strane uvezanih pojedinaca koji to već godinama aminuju.

Zbog toga ispaštaju i učenici, ali i stručni nastavnici kojima ovi nemetodičari zauzimaju radna mjesta.

Zbog stalnih konkursa i nepotrebnog tumbanja nastavnika po raznim školama, najveće posljedice trpe djeca, koja u toku 3-4 razreda ponekad promijene i po nekoliko predavača, tako da jadni ne znaju ”il’ su došla il’ su pošla”.

Taman što se nastavnik navikne na đake, i oni se naviknu na njega, uslijedi raspust i nova konkursna procedura. Djeci ni roditeljima nikako nije jasno kroz kakav cirkus moraju da prolaze, jer se već u slijedećoj školskog godini primi pola drugih nastavnika koje sad djeca ponovo ”pola godine” moraju upoznavati, i to tako ide u nedogled.

Baš kao da su u pitanju ovce, a ne djeca sa emocijama i stručni akademski građani (profesori i nastavnici), sa kojima se poigravaju svojim pravilnicima, podzakonima i slično, koje mjenjaju po svom ćejfu, kako im naumpadne.

Kako će se konkursne procedure za ovu školsku godinu završiti, vidjećemo. Tuzlaci, ali i drugi, se ponovo plaše da će biti zakinuti za radni staž, ali i za mnoge druge stvari.

Mnogi se čude kako je uopće moguće da neko aplicira na konkurs kao, recimo diplomirani biolog, i prođe na konkursu kao ”najbolji”, a da nastavnici i profesori biologije ”izvise” i ostanu bez ijednog časa.

Umjesto da se spomenuti biolog bavi općim stvarima vezanim za ovu značajnu životnu nauku, te da putem stečenog znanja i sam koristi društvenoj zajednici pišući, istražujući i slično, taj isti biolog se dobrovoljno nametne kao ”stručnjak za djecu”, spustivši se na jedan sasvim drugi nivo, bez dovoljno metodičko-didaktičkog, te pedagoško-psihološkog znanja i prakse za rad u odgojno-obrazovnom procesu nastave.

 Pored ovakvih umišljenih ”stručnjaka za prosvjetu”, bez posla ostaju stručni nastavnici i profesori biologije koji su se isključivo školovali za rad u odgojno-obrazovnom procesu sa djecom.

Stručnjaci za biljke naprasno, preko štele, postaju stručnjaci za prosvjetu i za pedagoški rad u nastavi.

Takvih primjera imamo skoro u svim predmetima, ovisno o kom kantonu i o kojoj odgojno-obrazovnoj ustanovi je riječ.

Nastavnici i profesori islamske vjeronauke se žale na činjenicu da ovaj, za odgoj djece iznimno važan predmet, umjesto njih predaju teolozi, hodže i njihove žene sa 4 razreda srednje, te nastavnici i profesori razredne nastave, likovnog, bosanskog jezika i slično.

Oni tvrde da su ovu postojeću situaciju (u pojedinim kantonima) vjerski predstavnici ”ozvaničili” i dozvolili, kako starim, tako i novim pravilnikom koji je u procesu usvajanja. Štimali pravilnike sami sebi i svojim jaranima iz džamijskih i džematskih klanova i odbora.

Kako jedan prijatelj iz okoline Banovića reče: uskoro će vjeronauku moći predavati i mujezini i mutevelije, nebitno da li su gdje slušali časove metodike i didaktike. Bitno je samo da znaš učiti u ”musafu” i da si preslušao bar ”tri mukabele” ili izučio bar 50 Jasina za one rahmetlije ”kojima nema niko ništa izučiti”.

Po ovoj logici Tjelesni i zdravstveni odgoj će predavati bivši neuspjeli nogometaši iz obližnjeg seoskog kluba, dok će časove muzičke kulture držati najelitnije turbo-folk zvijezde. Nekad sa, a nekad i bez svojih polunagih plesača i plesačica koji od svojih muzičkih nastupa prave nastup šunda i kičeraja.

Matematiku će predavati (odabrani) bivši ministri i dugogodišnji općinski vijećnici i skupštinski poslanici. Časovi će im prolaziti na način da će čitavo vrijeme sa djecom računati koliko su sati proveli neradeći ništa, a koliko su mogli da urade za svoje glasače i za ovaj umorni i izvarani narod.

U tom obračunu i matematičkom rješavanju propuštenog, sjetiće se Sudnjeg dana i počeće da ih hvata panika kako će ”Bogu dževab dati” i kako će položiti račun za sve ijednu marku koju su usmjerili i dali u pogrešne ruke.

Da ne nabrajamo dalje. Uglavnom, da nije žalosno bilo bi smiješno.

Dok prosvjetari u Tuzlanskom kantonu, ali i drugdje, isčekuju rezultate konkursa, spremni da se svim dozvoljenim načinima, bore za svoja prava , dotle zabrinuti naši roditelji, već počinju da razmišljaju o udžbenicima i načinima kako ih nabaviti.

Pomozimo roditeljima da što lakše svojoj djeci obezbijede ono što im je nužno i potrebno za novu školsku godinu, a njihovim stručnim nastavnicima i profesorima da nikad više ne dozvole da im poslove uzimaju oni koji nisu završili pedagoške (nastavničke) fakultete, odnosno pedagoške smjerove namjenjene za rad u nastavi.

 

Grupa nezadovoljnih prosvjetnih radnika 

 

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top