Opravdanja tipa ‘ne mogu’ i ‘ne znam’ su neprihvatljiva za one koji su nekada mijenjali i rušili vlade.

Piše: Admir Fazlagić (Skoplje)

Mnogo puta sam čuo jednu staru mudru izreku koja kaže da kada neko nešto želi, on učini sve da to ostvari, a kada želja nije toliko velika, onda nađe milion opravdanja. I istina je.

Analiziram mlade ljude, studente, one čiji se glas nekada slušao “nadaleko i naširoko”, čija je riječ imala težinu i vrijednost. Gdje su se to izgubili oni koji bi trebali biti najglasniji? Kome su to predali epitet generatora društva i zašto?

Ovo su samo neka od mnogobrojnih pitanja koja sebi postavim svakog dana, iznenađen studentskom indiferentnošću i servilnošću. Prosto smo zanijemili. Nema nas.

Studentski aktivizam svodi se na humanitarne akcije, što i nije loše, ali je zabrinjavajuće da su studenti svoju nekadašnju ulogu generatora zamijenili ulogom političkih poltrona. Ovakvo stanje vlada već godinama.

Kada padnu kritike na račun studenata, oni se brane time da je ekonomska kriza učinila svoje, da su materijalni interesi i egzistencija prioritet i kako su svi pokušaji i razgovori o povratku časti nekada najponosnijeg čina mladog čovjeka sizifovski poduhvat.

Aspiracije završavaju u diskoteci

U ovoj konstataciji ima dosta istine, ali ne može se cjelovito prihvatiti…

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Studenti – od avangarde do političkih poltrona

Biografija autora

Admir Fazlagić

Admir Fazlagić je član Bošnjačke radijske redakcije u okviru Makedonske radio-televizije, gdje radi kao novinar i voditelj. Saradnik je turskog sedmičnika u MakedonijiZaman.