Hapšenje novinara Al Jazeere u Egiptu uz optužbe povezane s „terorizmom“ nije prvi, ali jeste najnoviji slučaj nasilničkog ponašanja vlasti prema medijima.

Novinarstvo je sjajna profesija, uglavnom. Putuješ, srećeš važne, moćne i obične ljude, snimaš, pišeš, svojoj publici prenosiš informacije, selekcioniraš, odvajaš bitno od nebitnoga, dodaješ malo i osobnog stava. Informiraš, educiraš, zabavljaš. Ljudi to prate, hvale, kritiziraju, plješću, pljuju, pozivaju na večere, prijete namlaćivanjem i sve to ide u rok službe i s time novinar mora računati. Ima i težih i riskantnijih zanimanja, novinarstvo sigurno nije prvo na popisu.

Međutim! Ako su vojnik i policajac izloženi neprijateljskoj paljbi ili kamenju koje bacaju prosvjednici, na raspolaganju su im štitovi, kacige, neprobojni prsluci, palice, vodeni topovi, suzavac i, na kraju, vatreno oružje. Na silu odgovaraju silom, a često silom prvi počinju.

Hapšenje u Egiptu

Što je s novinarima, snimateljima, zaposlenicima medijskih kuća? Ne koriste silu, nemaju oružje, ne bacaju kamenje na policiju niti s vojskom pucaju na neprijatelje. Međutim, sve je više autoritarnih režima koji percepciju o „sedmoj sili“ doživljavaju bukvalno i reagiraju golom silom na misli i riječi medijskih ljudi…

Opširnije na AJB:

Goran Milić: Pustite naše ljude iz zatvora

balkans.aljazeera.net