Odgoji sebe – odgojit ćeš ummet: ISTIHARA – namaz
Svaki čovjek na ovom svijetu nastoji postići sreću i uspjeh, te na tom putu čini sve što je u mogućnosti da bi to postigao.
Ponekada dovodi u opasnost svoj imetak, porodicu i život misleći da mu to donosi dobro, ali se može desiti da u toj odluci bude propast njegova imetka, te pogoršanje njegova stanja. Ponekad se desi suprotno onome čemu je čovjek težio i što je očekivao.
Upravo zbog svega toga Allah dž.š. je propisao istihara-namaz kao zaštitu od pogrešne odluke, kao sigurnost od pokliznuća, te je ujedno praksa (sunnet) Allahova poslanika s.a.v.s. koji ga je najviše praktikovao i preporučivao drugima, pa kaže: „Neka svako od vas pita svoga Gospodara, pa čak i u pogledu pertli na svojoj obući.“ (Buharija)
Zbog čega je važna istihara?
Prvo: to je slijeđenje sunneta Allahova poslanika s.a.v.s., a on je rekao. „Ostavio sam vam dvije stvari kojih ako ih se budete pridržavali, nećete zalutati: Allahovu Knjigu i sunnet Allahova poslanika.“ (Malik, Hakim)
Drugo: postizanje sretnog i uspješnog života kroz istiharu, odnosno traženje ispravne odluke od Gospodara Uzvišenog, a On najbolje zna sve.
Treće: nastojanje da se donese ispravna odluka u svim našim poslovima, kako bi se zaštitili od pogrešne odluke i bili sigurni od pokliznuća.
U hadisu kojeg prenosi Džabir ibn Abdullah r.a. stoji: „Allahov poslanik s.a.v.s. nas je podučavao da obavljamo istihara-namaz u svakoj prilici, kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur’ana. Govorio je: Kada neko od vas hoće uraditi (neki posao) neka mimo farza klanja dva rekata, a zatim neka kaže:Allahumme inni estehiiruke bi ilmike, we estakdiruke bi kudretike we es’eluke min fadlikel-aziimi, feinneke takdiru wela akdiru, we tealemu wela ealemu, we ente allamul gujuub. Allahumme fein kunte tealemu hazel emre hajrenn lii fii diinii we meaašii we aakibeti emrii, fakdirhu we jessirhu lii summe baarik lii fiihi. Allahumme we in kunte tealemhu šerren lii fii diinii we meaašii we aakibete emrii, fasrifnii anhu wasrifhu annii, wakdirlil hajre hajsu kane, summe reddinii bihii we la hawle we la kuwwete illa billah. („Allahu, ja tražim za sebe što je dobro, s Tvojim znanjem, i molim Te da mi daš Svojom moći i molim Te da mi daš od Tvoje velike blagodati! Ti, zaista, sve možeš, a ja ne mogu! Ti sve znaš, a ja ne znam, i Ti si poznavalac tajni! Allahu, ako je ovaj posao koristan za mene, moju vjeru, život i svršetak (ahiret), Ti mi ga odredi i olakšaj, a zatim mi daj blagodat u njemu. A ako je ovaj posao zlo za mene, moju vjeru, život i svršetak, Ti ga od mene otkloni i udalji me od njega i odredi mi dobro, ma gdje se ono nalazilo, a zatim mi daj da s njim budem zadovoljan.“) Rekao je: A zatim spomene svoju želju.“ (Buharija)
Ovaj hadis upućuje na to da se čovjek treba u svim svojim aktivnostima, potrebi, nedoumici, dvoumljenju povjeriti Allahu subhanehu we teala, tražeći od Njega da mu On da ispravnu odluku, i ne uzdati se u svoju snagu i moć. A to je zbog toga što se čovjeku može desiti da ga zadivi, obmani njegova odluka, a na kraju rezultira nesrećom ili propašću. U suprotnom, ako se odmah obrati Allahu dž.š. , Njega pita klanjajući istihara-namaz više puta, zna da se povjerio i zatražio pomoć od Onoga koji poznaje vidljivo i nevidljivo, i zna šta će se u budućnosti desiti.
U predanju kod Buharije stoji: „Allahov poslanik s.a.v.s. podučavao nas je da obavljamo istihara-namaz u svakoj prilici…“
Pod tim se podrazumijeva i kod manjih i kod značajnih stvari, tj. da se često klanja, pa čak i kad čovjek misli da je to nebitno kakvu će odluku donijeti. Zbog toga je i Alejhisselam s.a.v.s. rekao: „Neka svako od vas pita svog Gospodara, pa čak i u pogledu pertli na svojoj obući.“ (Buhari)
Islamski učenjaci, u pogledu broja rekata, imaju različita mišljenja, jer se u hadisu može razumjeti da se radi samo o dva rekata. Međutim, svi su mišljenja da se po potrebi može klanjati više rekata, s tim da se poslije svaka dva rekata predaje selam.
Vrijeme klanjanja ovog namaza nije precizno određeno u hadisu, stoga se smatra da je dopušteno klanjati u svim vremenima, osim kada je inače zabranjeno klanjati, a to je: poslije farza sabah-namaza dok sunce ne izađe, kada je sunce u zenitu dok ne ode s tog položaja i poslije ikindijskog farza dok sunce ne zađe.
Mudrost propisivanja istihara namaza je u tome da se čovjek povinuje Allahovoj dž.š. odredbi, da iziđe iz domena oslanjanja na svoju snagu i moć, da traži utočište samo kod Njega subhanehu we teala, kako bi objedinio dobro ovoga i budućeg svijeta. Uzvišeni Allah kaže: „PROPISUJE VAM SE BORBA MADA VAM NIJE PO VOLJI! NE VOLITE NEŠTO, A ONO MOŽE BITI DOBRO ZA VAS; NEŠTO VOLITE, A ONO ISPADNE ZLO PO VAS. ALLAH ZNA, A VI NE ZNATE. (El-Bekare:216)
I da završimo riječima ashaba Abdullah ibn Mes’uda u kojem kaže: „Sve dok si na namazu ti kucaš na vrata Gospodara, a onome ko puno kuca na Vladareva vrata, ona će se brže otvoriti.“ (Taberani) Wallahu ealem!
***
Molim Allaha dž.š. za Uputu, ljubav prema Njemu s.w.t. i ono čime ćemo osigurati sebi mjesto u džennetu,da nam današnji dan bude bolji od jučerašnjeg, a sutrašnji bolji od današnjeg. Pripremimo se za Dan susreta s našim Gospodarem s.w.t. u kojem će nas dočekati njegova milost i oprost, jer smo joj čeznuli iz ljubavi i želje za Njegovim zadovoljstvom.
Wesallallahu ala nebijjina Muhammed,we lillahil hamd.
Za Akos.ba piše: Bedrija Ramić
