Islamske teme

Jedan dan sa Poslanikom, a.s.: Kako je klanjao noćni-namaz?

Polovinom noći Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi se probudio, protrljao bi lice rukama kako bi se što prije razbudio, dohvatio bi misvak i njime bi očistio svoja usta.

Zatim bi upravio pogled ka nebu, razmišljao bi u tišini noći, o veličini Allahovog, dž.š., stvaranja i pri tome bi proučio ajete: „U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene.“ (Alu Imran, 190) i deset ajeta poslije ovog ajeta. Nakon toga bi dohvatio posudu sa vodom i abdestio bi se na najbolji mogući način. Zatim bi odjenuo odgovarajuću odjeću i stupio bi na noćni namaz.

Nerijetko bi prije noćnog namaza spominjao Allaha, dž.š., slavio Ga i veličao, a tek nakon toga bi stupio na noćni namaz. Noćni namaz je započinjao sa dva rekata koja bi brzo klanjao. Kada bi predvodio ljude u namazu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi kratko učio na namazu, međutim, kada bi klanjao sam učio bi veoma dugo. Dugo bi učio Kur’an i dove primjenjujući u praksi ajet: „Gospodar tvoj, sigurno, za da ti u molitvi provodiš manje od dvije trećine noći, polovinu njezinu ili trećinu njezinu, a i neki od onih koji su uz tebe…“ (El-Muzemmil, 20)

Namaz bi započinjao veličanjem Allaha, dž.š., iskazujući Mu ljubav i čežnju. Ponekad bi noćni namaz započeo izgovarajući sljedeće zikrove: „Allahu, Gospodaru Džibrila, Mikaila, Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, poznavaoče javnog i tajnog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me na istinu oko koje se ljudi razilaze, Ti jedino možeš uputiti koga želiš na Pravi put.“ Kur’an bi učio polahko i razgovijetno; kada bi proučio ajet u kojem se spominje milost zamolio bi Allaha, dž.š., da mu se smiluje, a ako bi naišao na ajet u kojem se spominje Allahova, dž.š., kazna zamolio bi Allaha, dž.š., da ga sačuva od nje. Ako bi se u ajetu veličao Allah, dž.š., i on bi izgovorio riječi kojima bi veličao Allaha, dž.š.

Dugo bi stajao na kijamu. Ako bi ostajao dugo na kijamu, klanjao bi manji broj rekata, a ako bi učio kraće na kijamu, klanjao bi veći broj rekata. Nikada na noćnom namazu ne bi klanjao više od trinaest rekata. Dugo bi ostajao i na rukuu, gotovo jednako dugo kao i na kijamu. Na rukuu bi izgovarao sljedeće:„Allahu, pred Tobom činim ruku, u Tebe vjerujem, Tebi se predajem, na Tebe se oslanjam. Ti si moj Gospodar. Pred Tobom su skrušeni moj sluh, vid, moja krv, moje meso i kosti i nervi, sve je pokorno Allahu, Gospodaru svih svjetova. Slavljen neka je Silni, Gordi i Veliki.“
Pred kraj života veoma je često na rukuu i sedždi izgovarao sljedeće riječi: „Slavljen neka si Allahu, Gospodaru naš i Tebi hvala. Allahu, oprosti mi.“

Aiša, r.a., upitala ga je o tome, pa joj je odgovorio:„Gospodar moj me je obavijestio da će mi poslati nagovještaj moje smrti i kada sam ugledao taj nagovještaj počeo sam što češće veličati svoga Gospodara. Nagovještaj moje smrti jeste objavljivanje sure En-Nasr: ‘Kad Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.“

Na sedždi bi ostajao gotovo isto koliko i na rukuu i tom prilikom upićivao bi Allahu, dž.š., različite dove i zikrove. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Vjernik je najbliži svome Gospodaru dok je na sedždi, zato, što više učite dove na sedždi.“

Nakon što bi završio sa noćnim namazom, probudio bi svoju suprugu da i ona može zajedno sa njim klanjati vitr – namaz. Klanjao bi tri rekata vitr – namaza; na prvom bi učio suru El-Ala, na drugom suru El-Kafirun, a na trećem rekatu suru El-Ilhas. Ponekad bi pored sure El-Ihlas proučio i sure El-Felek i En-Nas. Nakon što bi završio sa vitr – namazom, tri puta bi rekao: „Slavljen neka je Vladar sveti, slavljen neka je Vladar sveti, slavljen neka je Vladar sveti.“

Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavljao bi noćni namaz u sobici a stajao bi na tankoj hasuri. Soba je bila toliko mala da je ponekad klanjao na mjestu gdje spava i padao bi na sedždu pored supruge koja je spavala. U njegovoj kući nije bilo svjetiljki pa bi prilikom odlaska na sedždu napipao noge supruge, sklonio bi ih u stranu i tek tada bi spustio lice na tlo. Aiša, r.a., pripovijeda: „Jedne sam noći primijetila da Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nema pored mene u postelji pa sam pomislila da je otišao kod jedne od svojih žena. Počela sam ga tražiti, ali tek kada sam se vratila, zatekla sam ga na sedždi i čula ga kako govori: ‘Slavljen neka si i Tebi hvala, nema boga osim Tebe.’ Pomislila sam: draži si mi i od oca i majke, ja se pobojala da si ti kod druge, a tebe je okupiralo nešto sasvim drugo.“

Izvor: „Jedan dan sa Allahovim Poslanikom s.a.v.s.“
Autor: Abdul – Vehab ibn Nasiret – Tariri
Za Akos.ba priredila: Adela Kukić

Povezani članci