Liderstvo i menadžment

Daju otkaze ili samo rade kraće: Novi trend mladih generacija

U vreme „Velikog otkaza“, globalnog trenda među mlađim generacijama zaposlenih koji „životu“ daju prednost nada radom, pojavio se dodatni momenat

Trend “Velikog otkaza“, u kome je u razvijenom zapadnom svijetu veliki broj ljudi dao otkaz i potražio drugo radno mjesto i bolje uslove rada, ne popušta ni treću godinu od izbijanja „okidača“, pandemije korona virusa, a sada poslodavce brine dodatni momenat – zahtjevi da se radi kraće makar bila i manja plata.

Danas se, piše „Blumberg“, na tržištu primećuje dodatak tom trendu ili njegova promjena , u kome raste broj ljudi koji smanjuju vreijme koje provode na poslu da bi imali više vremena za dokolicu i porodicu, čak i u slučaju da to znači manju platu.

Potraga za boljim balansom rada i privatnog vremena mogla bi da se, piše američki medijski servis, podvede pod krilaticu „troši manje da bi radio manje“ jer strategija je jednostavna – prihvatiti manju platu za manje zahtjevan posao.

Zaposleni koji su prihvatili ovaj trend morali su da brižljivo tome prilagode i svoj kućni budžet i zaborave neke ranije „luksuze“ ali kažu da se ova „trgovina“ isplati.

Jedna od njih je Mari Krespin, koja je žrtvovala ponešto od svog ranijeg životnog standarda kako bi mogla da napusti stresan posao u ljudskim resursima i nastavi u web dizajnu. Ova tridesetjednogodišnjakinja Francuskinja iz Nanta, sada zarađuje 1.600 evra mjesečno umjesto ranijih 2.300. Ta razlika u plati znači da sada ima manje izlazaka na ručak i večeru i nošenje secondhand robe, ali i smanjivanje broja radnih sati sa 50 na 20 do 25 nedeljno.

Ne plaše se recesije i inflacije

Iako u svijetu raste broj onih koji daju otkaze poslodavcima a biznisu prijeti recesija, tržište rada je i dalje snažno. Pogotovo u SAD. Broj ljudi koji su svojevoljno dali otkaz pao je nešto u julu, ali i dalje je znatno iznad pretpandemijskog nivoa dok je broj slobodnih pozicija i dalje blizu rekorda.

Za sada, promjene vetrova globalne ekonomije nisu obeshrabrili radnike od traženja lagodnijeg posla. Julska anketa websajta za onlajn poslove Fleksdžobs (FlexJobs) dala je rezultat da bi dvije trećine anketiranih pristalo na manju platu kako bi poboljšalo svoju ravnotežu posla i privatnog života.

24sedam/Profimedia
 

– Pandemija je učinila da mnogi ljudi shvate da posao ne mora da bude „sve i sva“ u njihovim životima. Neki su shvatili da mogu da troše manje, kupuju manje i onda ne moraju da rade toliko, a da imaju komforan životni stil –  kaže Selin Marti, autor knjige „Raditi manje, da bi se živjelo bolje“.

Doduše, inflacija i ekonomska nesigurnost koju ona nosi mnoge je ljude ostavila bez izbora nego da rade veći broj sati i dodatne poslove. Ali, ima mnogo i onih, dovoljno sretnih da imaju visoke i stabilne prihode, koji su odlučili da smanje troškove kako bi smanjili i opterećenje poslom.

Limaj i njegova supruga su uzeli smanjenje plate od 20 odsto da bi imali više vremena za svoje troje dece. Ovaj telekomunikacioni tehničar, supruga i troje djece sad žive od 100.000 kanadskih dolara (77.000 eura) godišnje, nakon što su roditelji prošle godine prešli na četvorodnevnu radnu nedelju.

Zauzvrat, kupuju secondhand robu, sami popravljaju pokućstvo, oslanjaju se na komšijske grupe za „naslijeđivanje“ dječije odjeće, ali i uživaju u besplatnim muzičkim festivalima i zabavnim aktivnostima u prirodi.

– Sve je u postizanju dobrog balansa u životu, prestanku sulude trke i uživanju zaista kvalitetnog vremena sa svojom porodicom – kaže Limaj koji je popravljao svoju mašinu za veš tri puta, usisivač dva a šporet jednom.

Otpor od SAD do Kine

Trend je posebno zabeližen među mlađom generacijom. Oko 61 odsto mladih između 15 i 25 godina starosti kaže da cijene harmoniju rada i privatnog života, nasuprot 42 odsto kojima je draže zarađivanje „velikog novca“, pokazuje nedavno istraživanje neprofitne organizacije „Marmarejšen“ (Murmuration) o fondacije porodice Valton (vlasnika čuvenog lanca „Valmart“).

Fenomen je globalni, i u korelaciji sa pokretom „protiv rada“ koji ima dva miliona članova samo u SAD, kao i „tihim otkazom“, gde se daje minimum rada i zalaganja na poslu.
U Kini, postoji pokret „ležati ravno“ kao otpor 9-9-6 radnoj kulturi – odnosno radu od „devet do devet“ šest dana nedeljno.
U Francuskoj, pažnju nacionalne javnosti dobilo je grupa ekstremnih „štediša vremena“ pod nazivom „Ne-rad“ (francuski Détravail, engleski De-work), koja se okuplja svakog drugog mjeseca u malom iznajmljenom prostoru u Nantu kako bi razmjenjivala iskustva kako smanjiti trošenje i rad.

akos.ba

Povezani članci