Četiri sestre – jedna srebrenička priča

Piše: Žana Gauk

Srebrenica.

Gradić ušuškan na sjevero-istoku Bosne i Hercegovine, obavijen rijekom Drinom, mami mnoge poglede zaljubljenika u prirodu. Gusto obrastao šumom, bogat izvorištim ljekovitih voda, ukrašen povoljnom ružom vjetrova i vijencima pančićeve omorike s koljena na koljeno u sebi nosi čistotu netaknute prirode . Mjesto među čijim drvećem dišete punim plućima.

U ovoj živoj razglednici živi porodica Bektić. U prirodi i sa prirodom.

Zbog fotografija osamnaestogodišnje Ćamke, sedamnaestogodišnje Kadire, petnaestogodišnje Fatime i dvanaestogodišnje Dženete, objavljenih na društvenim mrežama, zastao nam je dah.

Krenule smo na put zavijanim srebreničkim prtinama i našle ih na njihovoj ergeli. U selu Jasenovo.

Ovdje vlada ljubav. Ona iskrena, sestrinska. Ljubav prema prirodi. I nevjerovatna ljubav prema konjima.

„Za sve su ’krivi’ geni. Ljubav prema ovom biću rodila se u prošlosti. Naime, moji djedovi su imali konje. Ako ne više njih, onda je bar jedan uvijek bio prisutan. Moj otac je naslijedio od njih, a mi od njega“, počinje priču Ćamka, dok nam pokazuje 12 predivnih, stasitih konja.

Svi su, kaže, mješavina raznih pasmina.

„Za sve su ’krivi’ geni. Ljubav prema ovom biću rodila se u prošlosti. Naime, moji djedovi su imali konje. Ako ne više njih, onda je bar jedan uvijek bio prisutan. Moj otac je naslijedio od njih, a mi od njega“, počinje priču Ćamka, dok nam pokazuje 12 predivnih, stasitih konja.

„Konje držimo iz čiste ljubavi prema ovom biću. Posjećuju nas ljudi sa svih strana i uvijek su dobrodošli na naše imanje. Ko poželi, može i da jaše“, gostoprimljivo govori.

Kažu da su ergele izuzetno skup posao, ali Bektićima, koji sve začine emocijom, sve ide kao po loju.

„Svako voli pažnju i pet minuta za sebe. Konji traže malo više. Konj može uvijek jesti i nikad dosta hrane. Potreban je dodatni tretman kao što su timarenje, potkivanje… Većinu hrane i opreme otac nabavi. Naravno, bude i onih koji samovoljno poklone neku sitnicu za ergelu. To su obično oni koji dolaze sa strane i to rijetko. Za sve velike stvari, od kojih je najveća briga, mi se pobrinemo“, priča Ćamka.

I možda bi ova priča prošla nezapaženo da je negdje „pobjegla“ objektivu Ade Hasanovića. Međutim, njegov foto aparat pribilježio je zimsku razglednicu. U srebreničkim smetovima četiri sestre na konjima pokazale su svu snagu i ljepotu ovog kraja.

„Sestre i ja smo uvijek postavljale fotografije na svoje Instagram i Fejsbuk profile, ali ovakvo nešto nikad nismo doživjele. U cijeloj ovoj priči najviše smo ponosne na sebe i Srebrenicu jer smo u svijet poslale pozitivnu energiju i otkravile mnoga zaleđena srca u ovim ledenim danima. Srebrenica je mjesto koje i dalje živi i diše“, poručila je Ćamka.

I možda bi ova priča prošla nezapaženo da je negdje „pobjegla“ objektivu Ade Hasanovića. Međutim, njegov foto aparat pribilježio je zimsku razglednicu. U srebreničkim smetovima, četiri sestre na konjima pokazale su svu snagu i ljepotu ovog kraja

Dok timari jednog od svojih mezimaca priča kako u ovoj vrleti vrijeme sa sestrama provodi tokom raspusta. Nijedan dan im nije isti.

„Svaki je poseban kad smo u društvu ove plemenite životinje, ali ono što se ponavlja iz dana u dan jeste briga o njima. Taj dio dana ne razlikuje se od prethodnog“, opisuje Ćamka vrijeme koje provodi na ergeli.

Sa ovakvim životinjama možete samo da uživate. A ova porodica najbolje zna kako se to radi. Njihovi konji, kaže Ćamka, porodično su blago. Ali, to ne znači da su „zabranjeni“ putnicima-namjernicima.

U ovaj gradić, obgrljen Drinom, svi su dobrodošli, a kod Bektića biće i ugošćeni.

Život je kratak. Šteta bi bila da zaobiđete riječima teško opisivu razglednicu.

„Svaki je poseban kad smo u društvu ove plemenite životinje, ali ono što se ponavlja iz dana u dan jeste briga o njima. Taj dio dana ne razlikuje se od prethodnog“, opisuje Ćamka vrijeme koje provodi na ergeli.