Biti hodžina šći (1) – Hodža i mahala
Piše: Fatima B. Iako su vjerska pravila jednaka za sve ljude, ipak svako mjesto koje ima džamiju da sebi tu neku privilegiju da pravila razvrsta na pravila za raju i pravila za hodžinu porodicu. Suština podjele se svodi na to da su pravila za hodžinu porodicu zapravo sva pravila (uz gratis pravilo da hodža ne smije na godišnji), a pravila za raju se uglavnom svode na to da se izbjegava krmetina i zakolje kurban. Istina, u novije vrijeme je u mahalski pravilnik nevidljivom tintom dodano da se sve, od Bajrama pa nadalje, mora mubarećlejisati na fejsbuku. I to je, manje-više, to.
Ne mogu reći da mi je bilo teško dok sam živjela kod roditelja, potpuno svjesna mahalske lupe posebno osmišljene za hodžu i hodžinu djecu. Nije mi bilo teško jer su me roditelji odgojili da se samo Boga bojim, pa mi je bilo svejedno šta će mahala vidjeti ili čuti, kad Bog svakako sve zna. Ali sam kao hodžina kćerka mogla vidjeti količinu dvoličnosti koja je itekako prisutna u našim džematima, moć mašte kada treba slagati na hodžu i, neizostavno, doživjela neke neugodne situacije.
Ostatak teksta možete pročitati na portalu divithana.com:
