Korak dužine nebrojenih milja
Vjerniku je dat život da bi tokom njega zarađivao, a da bi na njemu zarađivao za Ahiret mora zadovoljiti svoje dunjalučke potrebe kako ga ne bi ometale na putu sticanja za Ahiret. Najprije, vjernik mora imati jasno definisan cilj, a to je Džennet.
Uspješnost čovjekovog dunjaluka ovisi o izboru njegovih prioriteta. Neophodno je da čovjek ima jasno određen cilj svakog postupka, odabir pravih načina i sredstava i da uloži napor potreban za ostvarenje željenog kako bi uspio u svojoj zamisli. Savremeno društvo nalaže uspjeh svakom pojedincu i onaj koji ga ne ostvari biva u opasnosti da ga zadesi neka od kriza kao što su depresija, kompleks niže vrijednosti i sl. Nerijetko nakon tih kriza, koje se uglavnom javljaju istovremeno u većem broju, ljudi gube ciljeve, posežu za pogrešnim načinima i sredstvima i gube volju i snagu da se bore za sebe. U ovom slučaju stradaju prioriteti. Kod osobe koju je zahvatila blaža kriza dolazi do poremećenog reda prioriteta, dok kod osobe koju je zahvatila velika kriza dolazi do gubljenja prioriteta koji zaista zaslužuju da budu prioriteti. Prvi prioritet, čije je ime Prvi prioritet jeste vjera. Drugi prioritet jeste porodica. Treći prioritet je karijera. Gubljenje prioriteta podrazumeva njihovo ostavljanje za “neka buduća vremena”. Ovaj slučaj je kao slučaj bolesnika koji dobije terapiju i ostavi je za naredne godine a konzumira u sve većoj mjeri ono što je izazvalo bolest.
Da li vjernik smije sebi dopustiti ovakav život? Nikako ne smije. Vjerniku je dat život da bi tokom njega zarađivao, a da bi na njemu zarađivao za Ahiret mora zadovoljiti svoje dunjalučke potrebe kako ga ne bi ometale na putu sticanja za Ahiret. Najprije, vjernik mora imati jasno definisan cilj, a to je Džennet gdje će gledati Lice svog Plemenitog Gospodara, načine i sredstva uzeti iz Kur’ana i sunneta, i uložiti danonoćni trud za ostvarenje svoga cilja.
O ti koji si izgubio vjeru, o ti koji si izgubio voljene, o ti kojeg je izgubio tvoj džemat, o ti kojeg su izgubili oni koji te vole, vrati se svemu pomenutom samo jednim vraćanjem – vraćanjem Uzvišenom Allahu.
Ne znam zašto si stao, ali u ime Allaha nastavi. Požuri svome Gospodaru koji je rekao: “Ja sam prema Svome robu onakav kakvo on ima mišljenje o Meni. Ja sam sa njim kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi. Ako Me spomene naglas u društvu, Ja njega spomenem u društvu koje je bolje od njegovog društva. Ako Mi se približi za pedalj, Ja se njemu približim za lakat, a ako Mi se približi za lakat, Ja se njemu približim za dužinu raširenih ruku. Ako Mi on hodeći dolazi, Ja njemu dolazim trčeći.” (bilježi Imam Buhari)
Piše: Fatima Balić
Akos.ba
