Život ima svoj cilj
Svo stvaranje na Zemlji u službi je čovjeka, i to čovjek mora opravdati načinom ovozemaljskog življenja, što je, sve skupa, još jedan argument čovjekove odgovornosti i njegovog proživljenja. O tome Kur’an, a.š., na mnogo mjesta govori:
“Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati?”
“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete vratiti?”
Upravo kao što pojam Allaha, dž.š., oplemenjuje ljudski život i obasipa ga najčistijim i najvišim poticajima, to isto čini i pojam proživljenja, uvodeći ozbiljnost u čovjekov život, čija je ispravna realizacija nemoguće bez vjerovanja u budući svijet.
Islam, dakle, ljudskom životu daje određeni smisao. Ljudski život nije trava koja danas raste, a sutra nestaje – služeći samo kao hrana i gnojivo. Sva priroda stavljena je čovjeku na raspolaganje. Ako čovjekov život izgubi smisao i svrhu, onda on, čovjek, pada na niži stupanj i od običnog stvorenja:
“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji oblik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili – njih čeka neprekidna nagrada.”
Posljednje riječi ovog ajeta jasno govore o višem životu, koji je neodvojiva komponenta, sastavni dio, ovozemaljskog života, nakon čega slijedi ovaj kur’anski upit:
“Pa šta te onda navodi da poričeš onaj svijet?”
Nije prihvatljivo da sva stvorenja na Zemlji imaju određenu svrhu i cilj, a da sam čovjek, koji je gospodar prirode i koji je obdaren sposobnostima da upravlja svijetom, treba egzistirati bez ikakve svrhe. Samo proživljenje razrješava ovu poteškoću.
Čovjek ima zadaću da viši cilj ostvari, on mora proživjeti viši život nakon ovoga svijeta, viši život koji je realizacija ovozemaljskog života.
Iz knjige: ”Islamsko vjerovanje”, autor: Muhammad Ali
Za Akos.ba priredila: Adna Čakar
