Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > ‘Pomoz Bog, djeco.’ ‘Bog ti pomogao, oče.’

‘Pomoz Bog, djeco.’ ‘Bog ti pomogao, oče.’

Piše: Nedim Botić

Nastavnik vjeronauke, u potpuno crnoj odori, ulazi na vrata. Učenici nestrpljivi, već stoje na nogama.

„Pomoz Bog, djeco.“ „Bog ti pomogao, oče.“ – odjekuje hor djetinjih glasova. Nastavnik odlaže dnevnik na stol i staje ispred table. Učenici već znaju šta slijedi, molitva „Oče naš“.

Godina je 1994. Pravoslavna vjeronauka je obavezna za sve učenike. Uključujući i bošnjačku djecu. U školi, prijeratnog naziva „Bratstvo i jedinstvo“ (u koje su samo naivni Bošnjaci vjerovali). Danas ta škola nosi naziv „Sveti Sava“.

„Danas ćemo, djeco, raditi lekciju o Adamu i Evi, koji su prognani iz Raja.“ U tom momentu, osmijeh prekri lice nastavnika.

„Znate li, djeco, da i muslimani imaju Adama i Evu? Znate li kako se kod njih zovu? Adem i Hava…“ Nastavnik s prijezorom izusti posljednje, i dade se u smijeh.

Pocrvenjeh od srama. Nastavnik se ismijava s islamom, nije prvi put. U duši mi i sad odjekuje ton njegovog glasa, potcenjivački, bolan. Čujem žamor djece i smijeh. Zaglušujući smijeh. A ja sam sam. Osjetim poglede njihove na sebi. Kao da žele da mi u dušu utisnu žig stida. Ismijavajući moju vjeru i narod, ismijavaju i mene, znam to. Bol veliku osjetim, ali ne znam šta i kako reći. Možda nema ništa gore od bespomoćnosti kojoj su nas učili; da ne znamo ništa u odbranu sebe ni svojih svetinja reći.

Moju generaciju zovem izgubljenom. Jer mi nismo odgajani da znamo ko smo; šta smo. Jedino smo ime znali muslimani, a vjera islam. Ali pravog znanja nismo imali. Prerano smo morali odrasti. A od tih nam dana uvijek nešto tuđe nameću kao bolje od onoga što smo mi.

Kako sačuvati ponos i čast ako te od malih nogu uče da je tvoj narod bezvrijedan i izmišljen, da je sve tuđe bolje i vrijednije; ako te uče da se stidiš svoje vjere, predaka; ako te odgajaju da se svega tvojega odrekneš i budeš NIŠTA?

Kako smo odgajani (par primjera)

U 3. razredu osnovne nastavnica razredne nastave nas je učila kako su muslimani izmišljen narod, Srbi koji su primili islam. Da, u 3. osnovne. Ta se teza provlačila i kroz školske knjige, lektire, pismene radove.

Uvedena je školska slava. Toga prije rata nije bilo, ali Srbi nisu zaboravili ko su i šta su. Samo jedan primjer. Praznik nekadašnje Vojske RS-a (a koji se i dan-danas obilježava) je znate koji datum? Datum Bitke na Kosovu. Oni ni dan-danas nisu zaboravili da su Turci pobijedili tada. A to je bilo prije 7 stoljeća. Mi smo zaboravili ono što je bilo prije 15 godina. A kako izvući pouku za budućnost, ako zaboraviš prošlost?

Sjećam se dobro zadataka koje smo u školi radili. Iz likovnog da nacrtamo grb Republike Srpske, i dvoglavog orla, i tako iz razreda u razred. Radilo se intezivno na odgoju omladine; da im se u podsvijest utisne slika vlastitog naroda, „države“, neprijatelja. Iz muzičkog samo napamet učili himnu „Bože pravde“.

Iz istorije smo učili samo srpsku istoriju. Lekcije i svaki govor o islamu i Bošnjacima, Hrvatima, Albancima je izostavljen, osim ako nije s ciljem ismijavanja i isticanja koliko je „srpsko“ bolje od drugog. Mislite da je stanje danas bolje? Varate se.

Pa ni gimnaziju nisam mogao završiti ukoliko u drugom razredu napamet nisam naučio 100 stihova „Gorskog vijenca“, epa koji na najružniji način spominje islam i muslimane.

Kod nas ako mladić jedan dan ode u džamiju, ima odmah problem. Od svoje porodice koja ga „savjetuje“: „Hajde se malo provedi, malo odmori“. U kafiću se odmara omladina, a godine im idu. A gdje nam je svijest o nečemu većem, o ummetu, narodu, o budućnosti ove države?

ŠTA MI RADIMO?

Mislili samo kad stane rat, stat će i propaganda. Ali nije. Oni i dan-danas rade na preodgoju naše omladine. A šta mi radimo?

Pred predstojeći popis stanovništva, jedino naš narod ima dilemu ko je i šta je. Od Bošnjaka možete svakodnevno možete čuti izjave tipa:“ Mi smo izmišljen narod“, „Šta me briga za izborima, daj ti meni da ja jedem“, „Što bih ja glasao da sam Bošnjak? Ja sam čovjek, nacionalizam nas je i doveo do rata“. Psovke i vrijeđanja ljudi koji idu u džamiju i drže do vjere naših djedova i nana postaju normalna pojava među Bošnjanima.

A kako će onaj ko se stidi i ne cijeni sebe, kako će takav cijeniti i drugog?

Kako očekivati da nas drugi poštuju i daju nam prava, a mi se stidimo onoga što smo bili i što smo sad?

Zašto više volimo tuđi jezik (njemački, engleski, švedski), a bosanski jezik zapostavljamo?

Zašto se ne stidimo čestitati Hansu ili Marku Božić, a stid nas je rođenoj familiji selam nazvati?

Zašto se stidimo džamiji u zijaret doći, ali poziv u kafanu kod Zoke nećemo odbiti?!

 

Izlaz postoji, a on je…

Izlaza naravno ima, a on leži u obrazovanju i razvoju svijesti kod našeg naroda. Trebamo svi rukave zasukati i početi raditi na promjeni. Počev od djece jer ona su ključ. Ako samo JEDNO dijete ne odgojimo pravilno, nismo ni svjesni da s tim činom čitavu generaciju ugrožavamo, a s time i naš opstanak na ovim prostorima. Samo je najgore da čekamo da za nas neko nešto uradi – NE ČEKAJMO, NE ŽALIMO SE, VEĆ RADIMO ZA BOLJE SUTRA NAS I NAŠE DJECE.

akos.ba

Tekstovi od istog autora:

Ljubav supružnika: Želim da naša ljubav traje i kad napustimo ovaj svijet. Ali kako?

„Ukoliko želite da vas neko voli, ne trčite za tom ljubavlju. Što je više proganjate, ona vam sve više izmiče. Ljubav ne dolazi od ljudi. Nju daje samo Allah.“  Piše: Nedim Botić Dragi brate i sestro, nadam se da ste dobro i da…

Kurra-hafiz Armin Abaza: Najveći problem omladine je nedostatak motivacije i aktivnosti

INTERVJU S KURRA-HAFIZOM ARMINOM ABAZOM POVODOM PRVE GODIŠNJICE CUK-A Razgovarao: Nedim Botić „Sjećanje na Allaha je za srce poput kiseonika. Bez zikra, srce se udavi u nepokornosti.“ Prije nešto više od godinu dana, tačnije 5. decembra…

Bitno je biti Bošnjak: Tribina u Bosanskoj Dubici 14.12.2012.

  Autor: Nedim Botić Koalicija udruženja „Bitno je biti Bošnjak“ u petak 14.12.2012. u Bosanskoj Dubici organizuje javnu tribinu u Velikoj sali Skupštine Opštine, sa ciljem da osvijesti javnost o bitnosti popisa stanovništva, koji…

Braća vs sestre – rat svijetova (1 dio) Sestre – taktika, arsenal, cilj

Savjet sestara: „Nemoj slušati muža. On nema bradu, ne drži se sunneta kako treba, a tebe tjera da ga pitaš smiješ li izaći vani. Reci mu: ‘Kad ti budeš bolji, i ja ću.’ Do tada, radi po svom.“ Savjet braće: „Slušaj,…

Vodič za ‘šerijatske veze’

„Da bi brak bio uspješan, potrebno se je DOBRO UPOZNATI PRIJE BRAKA. Najmanje godinu dana, poželjno je i više. Jer brak je odluka za čitav život. Ne treba se žuriti.“ Jedna od pojava koja je nepoznata bila prijašnjim generacijama…

Islamski brak – Džennet na zemlji ili noćna mora?

Ehh, na samu ovu riječ brak, pa i još islamski raspostrane se prsa, rašire zjenice, pokrene niz prijatnih slika u mislima, raduje nas pomisao na sreću i uspjeh, na Njegovo zadovoljstvo… Ali gorka stvarnost nas budi iz tog sanjarenja…

Zamijenimo Facebook Kur’anom!

Mnogi muslimani su, manje ili više, ovisni o Facebooku. Provjeravamo naše accounte opsesivno, čak i više puta dnevno. Ponekima je odlazak na Facebook postao rutina, posljednja stvar koju učine pred spavanje, i prva čim se probude; kad…

Odgojne poruke iz sure Jusuf: Lekcije za odgoj novih lidera

 ”Kada Jusuf reče ocu svome: ‘O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše.” (Kur’an, Jusuf, 4.) Jedna od najvažnijih tema s kojima se svaki musliman treba…

Lijek za narušene porodične odnose je…

Sve porodice imaju problema, bilo velikih ili malih. Rijetko koji dom ih je pošteđen. Postoje problemi između braće i sestara, između roditelja, između muža i žene. Koliko često muževi i žene ne mogu jedno drugom ni u oči pogledati?.

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top
PHP Code Snippets Powered By : XYZScripts.com