Kiraetska nauka i kiraeti Kur’ana

Za Akos.ba piše: sci. kurra hafiz Alija ef. Rahman

Prvi dio

U nauci veoma često cirkulira izreka prema kojoj se vrijednost i znacaj jedne znanosti mjeri spram onoga šta je primarno polje njezinog interesovanja i koji su joj ciljevi. Vjerske znanosti općenito, dakle svaka iz svoga ugla naučavaju o Bogu kao najvišoj vrijednosti pa se shodno tome određuje i rangira njihovo mjesto na vrijednosnoj ljestvici. Nadalje, unutar samog korpusa vjerskih znanosti, prema navedenom vrijednosnom standardu, može se kazati da ona vjerska znanost koja najdirektnije naučava i proučava Božiju Riječ a samim time i vjeru pledira na počasno mjesto “ primarne” vjerske znanosti. Stoga bi ta znanost kod muslimana trebala biti posebno dragocjena  kako sa aspekta interesovanja tako i sa aspekta konkretnog proučavanja. Upravo zbog toga smo odlučili da fokus interesovanja ovog i budućih tekstova, inšaAllah bude znanost koja izravno proučava Kur’an Časni. Riječ je o  KIRAETSKOJ NAUCI.

Znanstveni opseg i područje ove nauke je veoma širok iako se nažalost pojam o ovoj nauci kod nas sve više banalizira i uproštava. Posljedica je to neupućenosti i što je još opasnije, sve slabije zainteresiranosti za bavljenje ovom naukom na najvišem akademskom nivou. Navedena pojava ima svoje uzroke a koje ćemo ukratko i spomenuti u ovom tekstu, međutim zaista je nekada tužno svjedočiti da su kako muslimanske mase tako i vjerske elite nedovoljno posvećene nauci koja najizravnije proučava pravila i aspekte čitanja Božije riječi.  Svakako, niti je obaveza niti je potreba da svi muslimani proučavaju kiraetskh nauku na najvišem nivou, ali ne možemo previdjeti činjenicu da su npr., “obični” muslimani mnogo više skloni tragati i pretraživati sve ijedno fikhsko pravilo glede jednog šerijatskog propisa dok u isto vrijeme nisu kadri posvetiti pažnju primarnim i temeljnim aspektima kiraetske nauke od čega zavisi kvalitet njihovog učenja Allahove riječi.

Kiraetska znanost se bavi historijom objave Kur’ana, njegovim pravilnim čitanjem, svim verzijama njegovog čitanja ( kiraeti ), pravopisom Kur’ana itd. Bez pravilnog čitanja Kur’ana, bez poznavanja kiraeta kao različitih nekontradiktornih načina čitanja Kur’ana ali i svih znanstvenih poddiscillina kiraetske nauke nema ni valjanog tefsirskog, fikhskog, akaidskog i drugih aspekata tumačenja i razumijevanja kur’anskog teksta. Otuda, ako se osvrnemo na životopise najvećih naučnih autoriteta islama kroz povijest, vidjet ćemo da su se uglavnom i ponajprije temeljito bavili kiraetskom naukom a potom bi svoju pažnju usmjeravali na druga naučna područja i oblasti. Nadalje, jedan od razloga pisanja o ovoj oblasti jeste i to da je naša domovina kroz cjelokupnu svoju islamsku historiju, od samih početaka imala svoju vrsnu i nadaleko poznatu ulemu i predstavnike, čemu ćemo posvetiti posebnu pažnju u jednom od narednih tekstova. Teško bi bilo naći muslimana ili muslimanku koji praktikuju vjeru i minimalno uče Kur’an a da nisu čuli za pojam KIRAET! Ova riječ / KIRAET  dolazi od glagola KA RE E što znači čitati, te otuda muslimani ovaj  pojam / KIRAET najčešće razumijevaju na način da se označi čitanje ili učenje Kur’ana Časnoga. Prema navednom, mnogi pa čak i teološki obrazovani muslimani, unutar nastavno – naučnog procesa pojmom KIRAET označavaju nauku koja se bavi proučavanjem pravilnog čitanja / učenja Kur’ana, što nije pogrešno ali je limitirajuće i degradirajuće za jednu znanost koja je jedna od najsloženijih i najkompleksnijih unutar sveukupnog muslimanskog znanstvenog korpusa.

Naime, kiraetska nauka u sebi objedinjuje ponajviše zasebnih znanstvenih poddisciplina koje su same za sebe znanost. Zato, naša dva velika znalca kiraetske nauke rhm. kurra hafiz Ibrahim ef. Trebinjac i rhm. hafiz Ćamil Silajdžić, da bi ukazali na kompleksnost i složenost kiraetske nauke su kazali, da pojam KIRAET označava: a) učenje Kur’ana prema pravilima tedžvida ( a tedžvid je jedna od tih naučnih poddisciplina kiraetske nauke, b) način čitanja Kura’na tj., kiraeti po kojima je moguće učiti Kur’an ( što je jedna od najopširnijih poddisciplina kiraetsek nauke, c) kiraet kao nastavni predmet koji objedinjuje spomenute dvije stavke ali i poddisciplinu koja proučava historijat Kur’ana, nastanak i proces razvoja standardizacije jedne znanosti tj., kiraetske, škole kiraeta u islamskome svijetu, najistaknutije imame i ličnosti, pitanje seneda u kiraetskoj nauci, pitanje pravopisa Mushafa, lingvistički aspekt kiraeta Kur’ana pa sve do kiraetskog uticaja na fikhsku i tefsirsku nauku. Da ne spominjemo da u područje kiraetske znanosti ulaze i različiti fonetski aspekti čitanja Kur’ana poznati kao mekami.

Dakle, kiraetska nauka je najizravnije upućena na Kur’an kao Allahovu Riječ i otuda zaslužuje posebnu pažnju. Kiraetska ulema glede sve većeg pomanjkanja zainteresiranosti za kiraetsku nauku među muslimanima je sklona kazati da je razloga nekoliko: a) kiraetska nauka je krajnje eksplkcitna i isključiva, b) kiraetska nauka je kompleksna i višeslojna jer se proučava na teorijskom ali ju je nužno umjeti artikulirati i na praktičnom nivou, c) kiraetska nauka u svojoj punini je opširna i detaljna.

Na kraju, koliko su muslimani zapostavili kiraetsku nauku govori i činjenica da je danas širom islamskoga svijeta lakše okupiti skupinu koja će redovno slušati dersove / predavanja iz raznih oblasti islama nego što bi iste okupili da budu ustrajni na halkama čitanja i proučavanja Kur’ana gdje bi se između ostalog proširivala znanja i o navedenim aspektima kiraetske nauke. Nikako ne podcjenjujući navedenu sklonost prema drugim islamskim znanostima, ipak, može li se očekivati i koliko kvalitativan napredak i pojedinca i društva ako se Kur’anu i osnovnoj kur’anskoj nauci ne posveti pažnja koju zaslužuju.