Zlata Mazlagić sakupila 480 nadimaka u bihaćkom naselju Bakšaiš
Zlata Mazlagić (67) je učiteljica koja je od 2013. godine u penziji. Odgojila je i obrazovala tačno deset generacija i provela u nastavnom procesu ukupno 41. godinu. Rođena je Bišćanka i potiče iz poznate bihaćke porodice Dupanović. Kada je završila učiteljsku školu ubrzo je dobila prvo radno mjestu u naselju Spahići, a nakon toga je promjenila nekoliko radnih mjesta i konačno se skrasila u Bakšaišu, mjestu u koje se i udala.
“Udala sam se 1974. godine, za Alagu-Aliju Mazlagića u Bakšaiš. Nismo imali djece, ali sam ja imala svoje učenike koji me i danas vole i šalju mi pisma. Koliko je jaka ta ljubav svjedoči i moj ispraćaj u penziju kada su me uz Sindikat OŠ Prekounje i Aktiv petih razreda, ispratili učenici svih mojih generacija zajedno sa svojim roditeljima. Kada sam se udala i doselila u Bakšaiš, bilo mi je neobično to što ovdje mnogi imaju nadimke, pa sam ih počela zapisivati i tako je ustvari sve krenulo“, prisjeća se u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Zlata Mazlagić.
– Sakupila 480 nadimaka –
Kada je otišla u penziju, Zlata je imala dosta više vremena da se posveti svojoj kolekciji nadimaka Bakšaišana, a sve je dobilo medijski publicit kada je sakupljene nadimke objavila na svom Facebook profilu.
“Ljudima je to bilo interesantno i smiješno, te su se počeli javljati i slati mi nadimke koje do tad nisam imala. Nakon što su lokalni mediji uradili prilog o tome stvar je dodatno eskalirala i dobila na popularnosti, te sam od 385 nadimaka došla na 480 koliko ih sad ukupno imam“, kaže Zlata.
Dodaje kako joj se ljudi i dalje javljaju, ali sad šalju objašnjenja kako su dobili nadimak Haro Koza, Ramiz Porcija, Raćo Vileni, Mirso Gedora, Fudo Bomba, Sudo Felšo, Smail Ćoro, Muho Gluhi, Salko Zrno. To su samo neki od komičnih nadimaka mještana Bakšaiša.
Posebno su interesantne anegdote oko pojedinih nadimaka koje je Zlata objavila. Tako se navodi slučaj dotičnog Omera Zelinog koji je otišao u općinu da izvadi rodni list i kada mu je matičarka zatražila ime majke on je rekao da se zove Zela. Nakon što matičarka nije mogla da pronađe osobu s tim imenom, a koja se preziva Memagić, uzela je knjigu i pretražila. Kada je konačno pronašla rekla mu je da mu se majka zove Hatka.
“Nadimci nastaju sasvim slučajno u namjeri da neku osobu uzvisimo ili ponizimo. Nadimci ponajbolje opisuju ličnost neke osobe. Nadimak može biti bilo koja skraćenica od imena ili prezimena. Najčešće ljjude znamo po nadimcima koji ostaju urezani do smrti“, kaže Zlata.
– Zanimljive anegdote-
Ističe kako je imala slučaj nadimka zbog kojeg je suprug dotične žene reagovao tražeći da je ne uvrsti u svoju zbirku. Osim što svako ima vlastiti, mještani Bakšaiša imaju i zajednički nadimak Mohunjari, kojeg su dobili zbog bavljenja piljarstvom i poljoprivredom.
“Mnogi iz Bakšaiša tradicionalno su se bavili uzgojem i prodajom mahuna (u Krajini se kaže mohunje) i tako su dobili taj nadimak koji je ostao i do danas“, pojašnjava Zlata.
Radeći četiri decenije u prosvjeti, Zlata kaže da ne poznaje niti jedno naselje u Bihaću ili njegovoj okolini u kojem gotovo svaki stanovnik ima jedan, a neko i po nekoliko, nadimaka.
Svi nadimci odišu humorom kojeg su posebno njegovale starije generacije Bakšaišana. Iako mlade generacije okupirane virtuelnim životom i druženjima, Zlata ističe kako se, uprkos tome, ova tradicija nastavlja i traje. Dok je Bakšaišana bit će i zanimljivih nadimaka.
